Auto-moto i transport u Hrvatskoj: Trendovi i promjene

Industrija auto-moto i sektor transporta u Hrvatskoj čine značajan dio gospodarstva, omogućujući prijevoz ljudi i robe, povezivanje tržišta te podržavajući širi ekonomski razvoj zemlje. Auto-moto sektor obuhvaća prodaju vozila, servisne usluge, uvoz i distribuciju auto-dijelova, kao i povezane događaje poput auto-moto sajmova. Transportni sektor, s druge strane, obuhvaća logističke tvrtke i prijevoznike koji osiguravaju učinkovito kretanje sirovina, gotovih proizvoda i roba unutar zemlje i prema međunarodnim tržištima. Oba sektora imaju ključnu ulogu u održavanju kontinuiteta gospodarskih aktivnosti i pružanju usluga koji su građanima i poduzećima neophodni za svakodnevni život i poslovanje.

U Hrvatskoj auto-moto i transportna industrija doživljavaju brze promjene i suočavaju se s novim izazovima koji su oblikovani lokalnim i globalnim trendovima, a posebno utjecajem ekonomskih prilika i tehnoloških inovacija. Pandemija COVID-19, kao i rast cijena goriva i inflacija, značajno su utjecali na dinamiku tržišta. Porast troškova energenata i fluktuacija cijena na globalnim tržištima promijenili su ekonomsku održivost poslovanja mnogih tvrtki u sektoru. Usto, inflacija i opće poskupljenje života dodatno su ograničili potrošačku moć građana, smanjujući potražnju za vozilima i prijevoznim uslugama.

U sektoru auto-moto i transporta bilježe se tri ključna trenda koja utječu na oblikovanje tržišta.

Rast cijena goriva povećava operativne troškove, što pogađa prijevozničke tvrtke i distributere. Zbog sve većih troškova energenata, tvrtke u sektoru pokušavaju prilagoditi svoje poslovanje, istražujući alternativne izvore energije i uvodeći nova rješenja koja smanjuju potrošnju goriva. No, inflacija dodatno opterećuje financijsku situaciju i otežava pristup vozilima, servisima i održavanju za krajnje korisnike.

Nedostatak kvalificiranih vozača utječe na cijeli lanac opskrbe i ometa kontinuiranost poslovanja prijevoznika, čime se povećavaju troškovi poslovanja, a kvaliteta usluga trpi. Visoki troškovi obrazovanja za vozače i privlačnost bolje plaćenih poslova u inozemstvu dodatno pogoršavaju situaciju, što zahtijeva razvoj poticajnih programa za zadržavanje domaće radne snage.

Utjecaj prometne regulative i carinskih promjena također je još važeći trend. Regulativa u vezi s ekološkim normama, sigurnošću u prometu i carinskim propisima izravno utječe na auto-moto sektor i transport. Ulazak Hrvatske u Schengenski prostor u 2023. godini donosi olakšanje u međunarodnom prometu robe, smanjuje carinske procedure i omogućava brži prijelaz robe, ali zahtijeva prilagodbu tvrtki koje posluju u skladu s novim uvjetima.

Važnost sektora za gospodarstvo

Auto-moto sektor i transportna industrija od ključne su važnosti za hrvatsko gospodarstvo. S obzirom na geografski položaj Hrvatske, koji povezuje srednju Europu s Jadranom, sektor transporta ključan je za domaću i međunarodnu trgovinu. Mreža autocesta, željeznica i luka čini Hrvatsku važnom tranzitnom zemljom koja olakšava prijevoz sirovina, energenata i potrošačkih proizvoda kroz regiju. Transportne i logističke tvrtke također su veliki poslodavci koji zapošljavaju značajan broj radne snage, a auto-moto industrija podržava mnoga mala i srednja poduzeća koja se bave prodajom vozila, uslugama servisa, distribucijom dijelova i održavanjem.

S obzirom na sve ove faktore, hrvatski auto-moto i transportni sektor nalazi se na raskrižju – između potrebe za adaptacijom prema globalnim ekološkim standardima, modernizacijom poslovanja i prilagodbom novim ekonomskim uvjetima. U tom kontekstu, dosadašnji sajmovi su pružali priliku da se predstave inovacije, nova rješenja i suradnje koje će omogućiti rast i jačanje sektora u nadolazećim godinama. No najpoznatiji Zagreb Auto Show otišao je u povijest prije nekoliko godina, a od tada se nije pojavila istovjetna alternativa, što također govori o trendu promjena u vezi marketinga i prezentaciji vozila.

Utjecaj cijena goriva i inflacije na ponudu na tržištu

Posljednje dvije godine donijele su značajne promjene u cijeni goriva, što je izravno utjecalo na sektor auto-moto i transport u Hrvatskoj. Porast cijena goriva i povećana inflacija značajno su opteretili cijeli lanac vrijednosti, od prodaje vozila i logistike do transporta roba i usluga servisa. Poslovni subjekti u transportnoj i auto-moto industriji suočavaju se s višim troškovima, dok potrošači prilagođavaju svoje navike vožnje, potrošnje i održavanja vozila u skladu s novim ekonomskim uvjetima.

Rast cijena goriva jedan je od ključnih faktora koji oblikuje operativne troškove u transportnom sektoru, gdje cijena goriva može činiti čak 30-40 posto ukupnih operativnih troškova. S obzirom na učestale oscilacije cijena na svjetskom tržištu i inflatorne pritiske, posljedice po sektor transporta i logistike postaju sve izraženije:

Rastući troškovi goriva reflektiraju se kroz povećanje cijena transportnih usluga. Za tvrtke koje prevoze robu na nacionalnoj i međunarodnoj razini, poskupljenje goriva automatski znači povećanje cijena usluga, što dodatno utječe na maloprodajne cijene proizvoda.
Transportne tvrtke i logistički operateri suočavaju se s rizikom smanjenja potražnje zbog povećanja cijena, što stvara dodatne izazove u održavanju konkurentnosti.

Porast cijena goriva potaknuo je veće interesiranje za alternativna goriva i izvore energije, poput plina, biodizela i električnih vozila. Mnoge transportne tvrtke istražuju opcije ulaganja u vozila s nižom potrošnjom goriva ili prelazak na električne i hibridne modele. Međutim, visoki inicijalni troškovi i nedovoljna infrastruktura za punjenje električnih vozila još uvijek usporavaju ovaj prijelaz.

Kako bi ublažili troškove goriva, transportne tvrtke sve češće primjenjuju strategije optimizacije ruta i upravljanja voznim parkom. Uvođenje tehnologije za nadzor vožnje, planiranje ruta i smanjenje broja nepotrebnih putovanja omogućava smanjenje potrošnje goriva i povećava operativnu učinkovitost. Automatizacija, digitalna rješenja i analitika također pomažu u racionalizaciji potrošnje goriva, što doprinosi smanjenju troškova.

Visoka inflacija u kombinaciji s rastom troškova energenata i sirovina uzrokuje rast cijena u cjelokupnom auto-moto sektoru. U posljednje dvije godine inflacija je dodatno povećala cijene novih i rabljenih vozila, rezervnih dijelova, kao i usluga održavanja i popravaka. Ovo ima značajne posljedice kako za privatne vlasnike vozila, tako i za poslovne subjekte.

Cijene novih vozila znatno su porasle, a inflacija i rast troškova materijala kao što su čelik, aluminij i plastika dodatno su opteretili proizvođače. Kao rezultat toga, potencijalni kupci sve češće odgađaju kupovinu novih automobila, a potražnja se sve više preusmjerava na rabljena vozila. No, i cijene rabljenih vozila zabilježile su porast jer manjak komponenti i dulji rokovi isporuke novih vozila dovode do smanjenja ponude.

Inflacija je povećala cijene auto-dijelova, poput guma, akumulatora, ulja i drugih potrošnih materijala, što dodatno povećava troškove servisiranja vozila. Mnogi korisnici zbog viših troškova odgađaju servisiranje i popravke, što može utjecati na sigurnost vozila i kvalitetu prometa. Servisi se također suočavaju s rastućim troškovima rada i materijala, što se odražava na konačnu cijenu za korisnika.

Inflacija i rast troškova života smanjili su raspoloživi dohodak građana, zbog čega je interes za kupovinu novih vozila i redovno održavanje vozila smanjen. Mnogi vozači nastoje produžiti vijek trajanja svojih vozila odgađanjem zamjene, što može utjecati na sigurnost i tehničku ispravnost voznog parka u zemlji.

Prilagodba poslovnih strategija za tvrtke, promjena navika za potrošače

Kako bi se nosile s visokim troškovima i održale konkurentnost, tvrtke u auto-moto i transportnom sektoru sve više usmjeravaju svoje poslovne strategije prema optimizaciji i smanjenju troškova.

Automatizacija i digitalna rješenja sve se češće koriste za smanjenje troškova poslovanja i povećanje učinkovitosti. Na primjer, tehnologija za praćenje vozila omogućuje nadzor potrošnje goriva i upravljanje rutama, čime se smanjuje broj nepotrebnih vožnji.

Diversifikacija izvora goriva također je jedan od modela prilagodbe. Sve više tvrtki razmatra prelazak na alternativna goriva kako bi se smanjili troškovi. Biodizel, prirodni plin i električna energija predstavljaju potencijalne alternative, premda zahtijevaju značajne početne investicije i prilagodbu infrastrukture.

Promjena poslovnih modela za optimizaciju poslovanja isto je u trendu. Mnoge tvrtke usmjerene su na optimizaciju usluga kroz racionalizaciju flote i korištenje partnerskih mreža za dijeljenje resursa. To može uključivati outsourcing dijela logistike ili udruživanje s drugim tvrtkama kako bi se smanjili zajednički troškovi.

Rast cijena goriva i inflacija također su promijenili navike potrošača u Hrvatskoj. Sve više građana traži financijski povoljnije opcije mobilnosti i prilagođava potrošnju kako bi optimizirali troškove.

Raste interesa za zajedničku mobilnost. Zajednička vožnja (carpooling) i dijeljene platforme za vožnju (npr. Bolt) postaju popularnije jer omogućuju smanjenje troškova goriva. Sve više korisnika također traži alternative poput javnog prijevoza kako bi smanjili svakodnevne troškove prijevoza.

Iako su električna vozila skuplja, interes za njih raste jer omogućuju uštedu na gorivu i odgovaraju ekološkim standardima. No, nedostatak infrastrukture za punjenje i visoki troškovi kupnje još uvijek predstavljaju prepreku široj primjeni e-vozila.

Mnogi vozači, suočeni s rastućim troškovima servisiranja, odlučuju se za redovno održavanje osnovnih komponenti poput guma i kočnica, ali odgađaju skuplje popravke. Ovaj trend može imati dugoročne posljedice na sigurnost vozila i ekološki utjecaj.

Porast cijena goriva i inflacija iz temelja su tako promijenili poslovanje auto-moto i transportnog sektora u Hrvatskoj. Rastući operativni troškovi, veća potražnja za alternativnim gorivima i promjena potrošačkih navika samo su neki od izazova s kojima se sektor suočava. Pritisak na prilagodbu poslovnih strategija i povećanje učinkovitosti dodatno se pojačava, a tržište vozila i transportnih usluga u narednim godinama vjerojatno će bilježiti daljnje prilagodbe kako bi se postigla stabilnost unatoč fluktuacijama na tržištu energenata.

Nedostatak profesionalnih vozača i uzroci situacije

Nedostatak profesionalnih vozača posljednjih godina postao je jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju transportne tvrtke u Hrvatskoj. Problem manjka kvalificiranih vozača značajno utječe na poslovanje logističkih tvrtki i lanac opskrbe, smanjujući učinkovitost i povećavajući operativne troškove. Hrvatski vozači sve češće odlaze raditi u inozemstvo, što dodatno pogoršava situaciju. Ovaj trend otežava održavanje stabilnog tržišta usluga prijevoza i predstavlja ozbiljan izazov za cijeli sektor transporta.

Razlozi za nedostatak profesionalnih vozača u Hrvatskoj su mnogobrojni i složeni. Oni uključuju ekonomske, obrazovne i društvene faktore koji zajedno doprinose ovom problemu.

Prije svega to su bolji uvjeti rada i više plaće u inozemstvu. Hrvatski vozači sve češće odlaze raditi u inozemstvo, osobito u zemlje Europske unije kao što su Njemačka, Austrija i Švedska, gdje su plaće za profesionalne vozače znatno više nego u Hrvatskoj. Osim veće plaće, rad u inozemstvu često nudi bolje uvjete rada, dodatne beneficije i sigurnost posla. Odljev vozača stvara deficit u Hrvatskoj, a privlačenje novih radnika postaje sve teže zbog visokih troškova licenciranja i obuke.

Jedan od razloga su i visoki troškovi obrazovanja i licenciranja. Profesionalni vozači moraju proći kroz složene i skupe obuke kako bi stekli potrebne licence i kvalifikacije za obavljanje poslova prijevoza. Polaganje ispita, dobivanje profesionalne vozačke dozvole i specijaliziranih certifikata (poput ADR certifikata za prijevoz opasnih tvari) iziskuje značajna financijska sredstva i vrijeme. Zbog toga mnogi potencijalni vozači izbjegavaju ulazak u ovu profesiju, jer je povrat investicije dugotrajan i neizvjestan.

Profesionalni vozači su često izloženi neatraktivni uvjetima rada i stresa iako se to EU regulacijom stalno pokušava promijeniti i unaprijediti. Naime profesija vozača uključuje duga radna vremena, česte odlaske od kuće, stres zbog gustog prometa, vremenskih rokova i sve većih sigurnosnih zahtjeva. Ovi čimbenici čine profesiju izazovnom, a fizički i psihički zahtjevi također smanjuju interes mladih za ovaj poziv. Manjak slobodnog vremena i ograničena mogućnost za kvalitetno provođenje vremena s obitelji doprinose niskoj privlačnosti ove profesije.

Također bilježi se i nedostatak programa za obuku i usavršavanje te rast cijene obuke. Hrvatski obrazovni sustav ne pruža dovoljno poticaja za obuku profesionalnih vozača, što dodatno smanjuje broj kvalificiranih radnika na tržištu. Iako postoji nekoliko programa obrazovanja, njihova ograničenost i neadekvatna financijska podrška obeshrabruju mnoge mlade koji bi se mogli odlučiti za karijeru profesionalnog vozača.

Posljedice manjka vozača i moguća rješenja

Manjak profesionalnih vozača ima dalekosežne posljedice za hrvatski sektor transporta, logistike i širu ekonomiju. Nedostatak radne snage dodatno opterećuje postojeće vozače, povećava troškove poslovanja i ometa pravovremenu isporuku robe, što se reflektira na sve sektore.

Povećanje troškova poslovanja je neizbježno. Kako bi privukli i zadržali vozače, mnoge tvrtke povećavaju plaće i nude dodatne beneficije. Iako ova strategija može kratkoročno privući radnike, povećava operativne troškove i smanjuje profitabilnost tvrtki. Troškovi prijevoza rastu, što utječe na krajnje cijene proizvoda i usluga.

S druge strane dolazi do smanjena kvalitete usluga i kašnjenja. Nedostatak vozača može dovesti do kašnjenja u isporuci robe i općenito slabije kvalitete usluga. Tvrtke su često prisiljene prilagoditi svoje rasporede, što može rezultirati nezadovoljstvom korisnika i gubitkom klijenata. Manjak vozača stoga ima utjecaj na lanac opskrbe, povećavajući rizik od prekida isporuka i nedostatka proizvoda na tržištu.

Također, smanjena je i konkurentnost na tržištu. Hrvatske prijevozničke tvrtke gube konkurentnost na domaćem i inozemnom tržištu zbog nedostatka kvalificiranih vozača. Kako se smanjuje dostupnost vozača, povećavaju se troškovi poslovanja, što onemogućava domaćim tvrtkama da konkuriraju cijenom i kvalitetom usluge s tvrtkama iz susjednih zemalja.

Može doći i do povećanja rizika i nesigurnosti na cestama. Manjak vozača može rezultirati preopterećenjem radnih kapaciteta postojećih vozača, što može povećati broj prometnih nesreća i smanjiti sigurnost u prometu. Umor i iscrpljenost vozača, izazvani dugim radnim vremenom i nereguliranim uvjetima rada, dodatno povećavaju rizik od nesreća i utječu na sigurnost na cestama.

Rješavanje problema manjka profesionalnih vozača zahtijeva kombinaciju strategija na nacionalnoj, sektorskoj i obrazovnoj razini. Uvođenje poticaja, subvencija i reformi može pomoći u povećanju broja vozača i privlačenju novih kandidata u ovu profesiju.

Da bi privukli nove vozače i zadržali postojeće, poslodavci moraju ponuditi konkurentne plaće, dodatne beneficije i stabilne uvjete rada. Uvođenje bonusa za radne učinke, osiguranje i druge pogodnosti može povećati interes za rad u sektoru. Iako povećanje plaća povećava troškove tvrtkama, na dugoročnom planu može smanjiti fluktuaciju zaposlenika i osigurati stabilnu radnu snagu.

Uvođenje subvencija za obuku vozača, kao i sufinanciranje programa licenciranja, može olakšati ulazak u profesiju i povećati broj kvalificiranih vozača. Vlada i sektor transporta mogu surađivati kako bi smanjili troškove obrazovanja i licenciranja, posebno za mlade vozače i nezaposlene osobe koje traže priliku za karijeru u ovoj industriji.

Tvrtke bi trebale omogućiti veću fleksibilnost radnog vremena, planiranje odmora i bolju podršku za vozače. Bolji uvjeti rada i mogućnost organizacije smjena koje omogućavaju balans između privatnog i poslovnog života mogu značajno povećati privlačnost profesije.

Korištenje modernih vozila s naprednim sustavima za pomoć vozaču (ADAS) može smanjiti fizički napor vozača i poboljšati sigurnost. Osim toga, uvođenje digitalnih alata za optimizaciju ruta i smanjenje administrativnih poslova može olakšati rad vozačima i povećati učinkovitost.

Uvođenje poticajnih programa na nacionalnoj razini, poput posebnih dodataka ili poreznih olakšica za profesionalne vozače, može smanjiti odljev radne snage u inozemstvo. Dodatne olakšice, kao što su smanjenje poreza na dohodak i naknada za rad u uvjetima deficita radne snage, mogu motivirati vozače na ostanak u zemlji.

Kako bi se privukli mladi ljudi, sektor transporta treba osigurati povlastice za početnike i mlade vozače. Poticanje srednjih škola na uvođenje strukovnih programa, kao i smanjenje troškova za stjecanje profesionalne vozačke dozvole, može olakšati pristup novim generacijama vozača.

Utjecaj prometne regulative na tržište, najnovija norma Euro 7

Prometne regulative i zakoni imaju velik utjecaj na sektor auto-moto i transport u Hrvatskoj jer definiraju standarde sigurnosti, ekološke norme i tehničke zahtjeve za vozila i infrastrukturu. Uvođenjem novih regulativa, osobito onih usklađenih s europskim zakonodavstvom, hrvatski prijevoznici, distributeri vozila i servisne tvrtke suočavaju se s potrebom za brzim prilagodbama kako bi ostali u skladu s važećim standardima.

U posljednjim desetljećima europske zemlje pa tako i Hrvatska, posvećuju sve veću pažnju smanjenju emisija štetnih plinova i zaštiti okoliša. Uvedene su brojne regulative koje definiraju standarde emisije ispušnih plinova u vozilima, kao što su norme Euro 6 i najnovija Euro 7, koje usmjeravaju auto-moto sektor prema ekološki prihvatljivijim rješenjima.

Komisija je 2022. godine predstavila uredbu o normi Euro 7, koja je dio njezine strategije za održivu i pametnu mobilnost iz 2020. i akcijskog plana za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla iz 2021. Vijeće je donijelo svoje stajalište (opći pristup) 25. rujna 2023. godine. Vijeće i Parlament su potom 18. prosinca 2023. postigli privremeni politički dogovor.

Europski parlament i Vijeće su već prethodno 19. travnja 2023. donijeli Uredbu (EU) 2023/851 u pogledu postrožavanja standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila, kojom se utvrđuje cilj stopostotnog smanjenja za automobile i kombije od 2035. godine nadalje. Iako se industrija priprema za tu promjenu, što znači da će novi automobili i kombiji s unutarnjim izgaranjem biti zabranjeni na unutarnjem tržištu od 2035. godine i dalje će biti dostupni. Ostala vozila s unutarnjim izgaranjem (kamioni, autobusi i druga teška vozila) nastavit će se proizvoditi nakon tog datuma. Pravila Euro 7 bit će potrebna kako bi se obuhvatile emisije iz automobila i kombija do tog datuma, dok će se druga pravila sadržana u uredbi (npr. o kočnicama, gumama i vijeku trajanja akumulatora) nastaviti primjenjivati na nove čišće automobile i kombije nakon 2035. godine.

Uredbom o normi Euro 7 se utvrđuju pravila o graničnim vrijednostima emisija za cestovna vozila i trajnosti baterija, a tekstom koji je usvojen u jednom su pravnom aktu obuhvaćeni automobili, kombiji i teška vozila, a cilj je dodatno smanjiti emisije onečišćujućih tvari iz ispušnih plinova i kočnica. Novom uredbom utvrđuju se i stroži zahtjevi u pogledu životnog vijeka.

Uredbom o normi Euro 7 utvrđuju se pravila za emisije ispušnih plinova iz cestovnih vozila, ali i za druge vrste emisija kao što su emisije zbog abrazije guma i emisije čestica iz kočnica. Njome se uvode i zahtjevi za trajnost baterija. Za automobile i kombije Uredbom se zadržavaju postojeće granične vrijednosti emisija ispušnih plinova u okviru norme Euro 6, ali se uvode stroži zahtjevi za krute čestice.

Za teške autobuse i kamione Uredbom se uvode stroža ograničenja za različite onečišćujuće tvari, uključujući one koje dosad nisu bile regulirane, kao što je dušikov oksid (N2O). Osim toga, normom Euro 7 uvode se stroža ograničenja za emisije čestica koje nastaju pri kočenju, uz posebne granične vrijednosti za električna vozila. U nova pravila spadaju i stroži zahtjevi u pogledu životnog vijeka za sva vozila u pogledu kilometraže i životnog vijeka.

Vijeće je time odobrilo stajalište Europskog parlamenta, čime je zakonodavni akt donesen.

Datumi početka primjene uredbe ovisit će o vrsti dotičnog vozila: 30 mjeseci za nove vrste automobila i kombija te 42 mjeseca za nove automobile i kombije; 48 mjeseci za nove vrste autobusa, kamiona i prikolica te 60 mjeseci za nove autobuse, kamione i prikolice; 30 mjeseci za nove sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koji se ugrađuju u automobile i kombije te 48 mjeseci za one koji se ugrađuju u autobuse, kamione i prikolice.

Propisi koji ograničavaju emisije CO2 i drugih štetnih plinova zahtijevaju od prijevoznika da redovito moderniziraju svoje vozne parkove kako bi zadovoljili nove standarde. Kamioni, autobusi i dostavna vozila moraju biti opremljeni modernim motorima i tehnologijama za filtraciju ispušnih plinova kako bi ispunili ove uvjete. No, troškovi prilagodbe često su vrlo visoki i predstavljaju izazov za manje tvrtke koje nisu u mogućnosti financirati modernizaciju voznog parka.

Ekološke norme dodatno povećavaju potražnju za električnim, hibridnim i vozilima na alternativna goriva koja imaju znatno manju emisiju štetnih plinova. Iako prelazak na ovakva vozila još uvijek zahtijeva znatna financijska ulaganja, rastući pritisci na smanjenje emisije potiču tvrtke i privatne korisnike na istraživanje i ulaganje u ekološki prihvatljive opcije.

Nova ekološka pravila stavljaju tako dodatni pritisak na starija vozila koja ne zadovoljavaju današnje standarde, što prisiljava vlasnike na skupu modernizaciju ili zamjenu. Ovaj trend uzrokuje rast cijena usluga održavanja i popravaka, jer servisi moraju biti opremljeni novom tehnologijom kako bi mogli održavati vozila u skladu s ekološkim normama.

Regulative o sigurnosti i tehničkoj ispravnosti vozila uz izazove korupcije

Sigurnost u prometu od posebne je važnosti pa su prometne regulative usmjerene na uvođenje novih sigurnosnih standarda i osiguranje tehničke ispravnosti vozila na cestama. Usklađivanje s ovim propisima ključno je za smanjenje broja nesreća i povećanje sigurnosti za sve sudionike u prometu.

Ulaskom u EU pojavili su se i zahtjevi poduzetnika i građana da se primjene pravila kao i u nekim zemljama – da se na tehnički pregled ide svake dvije godine, budući da je na cesti svake godine sve više novih automobila. No to se još nije dogodilo.

S druge strane, zbog sve većih zahtjeva na tehničkom pregledu zbog uvođenja novih normi, kao i zbog rasta cijena popravka vozila stvoreno je i plodnije tlo za moguću korupciju.

U prvoj polovici studenog 2024. godine USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) je, na temelju kaznene prijave PU ličko- senjske, donio rješenje o provođenju istrage protiv 16 hrvatskih državljana zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja i davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Osnovano se sumnja da su prvo i drugookrivljeni, kao zaposlenici Centra za vozila Hrvatske, Stanice za tehnički pregled vozila u Gospiću, od veljače do studenoga 2024. dogovorili da će treće i četvrtookrivljenima, odnosno zainteresiranim vlasnicima vozila, nuditi mogućnost osiguranja prolaska tehničkog pregleda neovisno o tehničkoj ispravnosti vozila u zamjenu za novčanu naknadu.

Sukladno dogovoru su treće i četvrtookrivljeni od zainteresiranih vlasnika preuzimali vozila te ih odvozili na tehničke preglede kod prvo i drugookrivljenih ili su upućivali vlasnike da vozila osobno odvezu kod njih. Vlasnici vozila potom su prvo i drugookrivljenima predavali novčanu naknadu neposredno ili preko treće i četvrtookrivljenih, a oni su im protivno Pravilniku o tehničkim pregledima vozila propuštali evidentirati nedostatke na njihovim vozilima.

“Na opisani način je utvrđena tehnička ispravnost u odnosu na veći broj neispravnih vozila te je osigurano produljenje njihove registracije, čime je omogućeno sudjelovanje u prometu niza vozila koja su zbog tehničke neispravnosti morala biti isključena iz prometa.”, opisali su iz Uskoka.

Prema neslužbenim medijskim informacijama, tehničari su za navodno uzimali između 20 i 50 eura za neregularno propuštanje vozila na pregledu. Istražitelji su čak devet mjeseci pratili njihovo poslovanje te sumnjaju da su tako izdali potvrde o ispravnosti za oko 15 vozila. Osim tehničara, kazneno su prijavljeni i vlasnici automobila, pod sumnjom za davanje mita.

Svako vozilo u Hrvatskoj mora proći redovite tehničke preglede kako bi dokazalo tehničku ispravnost. Uvođenjem strožih tehničkih pregleda smanjuje se broj vozila s mehaničkim kvarovima i poboljšava sigurnost na cestama. Tvrtke su, međutim, suočene s dodatnim troškovima vezanim uz redovito servisiranje i pripremu vozila za tehničke preglede.

Utjecaj prometne regulative na troškove poslovanja

Strože regulative u vezi sa sigurnošću i zaštitom okoliša povećavaju operativne troškove prijevoznika i distributera vozila, koji su često prisiljeni ulagati u modernizaciju svojih poslovanja kako bi ostali u skladu sa zakonskim propisima. Iako ove regulative donose niz prednosti, uključujući veću sigurnost na cestama i smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, njihovo provođenje povećava troškove za tvrtke u sektoru.

Nova vozila u EU moraju imati ugrađene napredne sigurnosne sustave, poput automatskog kočenja, kontrole mrtvog kuta, prilagodljive brzine i sustava za sprječavanje izlaska iz trake. Ovi sustavi omogućuju bolju zaštitu vozača i putnika te smanjenje rizika u prometu. Međutim, zahtjev za takvom tehnologijom povećava inicijalne troškove kupnje vozila i može predstavljati financijski izazov, osobito za male i srednje tvrtke koje redovito obnavljaju vozni park.

Regulativa o vozačima teretnih vozila i autobusa uključuje korištenje digitalnih tahografa koji omogućuju praćenje radnog vremena, brzine i ruta vozača. Ovi uređaji osiguravaju poštivanje zakona o ograničenju radnog vremena vozača, smanjujući tako mogućnost preopterećenosti i umora, što ima pozitivne učinke na sigurnost na cestama. Iako je uvođenje digitalnih tahografa korisno s aspekta sigurnosti, ono povećava administrativne zahtjeve i troškove za prijevoznike.

Ulaganja u vozila i opremu koja zadovoljavaju najnovije sigurnosne i ekološke norme mogu biti financijski zahtjevna za tvrtke, osobito manje i srednje prijevoznike. Troškovi za održavanje, tehničke preglede, prilagodbu opreme i edukaciju radnika dodatno opterećuju financije i utječu na konkurentnost manjih poslovnih subjekata.

Troškovi koje tvrtke snose za prilagodbu regulativama često se prenose na krajnje korisnike kroz više cijene usluga. Ovaj trend može negativno utjecati na konkurentnost hrvatskih prijevozničkih tvrtki na međunarodnim tržištima, osobito u usporedbi s tvrtkama iz zemalja s blažim regulativama.

No regulativa je sve žešća što se tiče i njezine provedbe od strane represivnih organa, koji moraju doprinositi provedbi novih europskih regulativa, tako da nije isplativo čekati i riskirati kazne. Spomenut ćemo primjer iz polovice studenog 2024. godine kad je policija iz prometa isključila tehnički neispravno vozilo.

Osim korozije na nosivim dijelovima tovarnog prostora utvrđena je zauljenost motora s mogućnosti zapaljenja vozila, neispravni uređaji za zaustavljanje vozila, kočiona crijeva korodirana, tlačni vodovi propuštaju zrak.

„U Šodolovcima je 13.11.2024. godine u 10.53 sata zaustavljen 55-godišnjak, koji je upravljao teretnim automobilom, na kojem su policijski službenici utvrdili veće nedostke.
Vozilo je upućeno na detaljni izvanredni tehnički pregled u Stanicu za tehnički pregled vozila, gdje su utvrđena 25 nedostatka od kojih 2 opasna, 20 većih i 3 manja nedostatka.“, naveli su u PU osječko-baranjskoj u vezi detaljnog pregleda i utvrđenja manjih, ali i većih neregularnosti koje bi se prije možda i tolerirale.

Osim korozije na nosivim dijelovima tovarnog prostora utvrđena je zauljenost motora s mogućnosti zapaljenja vozila, neispravni uređaji za zaustavljanje vozila, kočiona crijeva korodirana, tlačni vodovi propuštaju zrak i drugo. Vozilo je isključeno iz prometa oduzimanjem registarskih pločica dok je vozaču izdan prekršajni nalog na iznos od 260 eura.

Premda regulative stvaraju kratkoročne financijske izazove, njihov pozitivan utjecaj na sigurnost u prometu i očuvanje okoliša doprinosi održivosti cijelog sektora. Kroz poticanje ulaganja u napredne tehnologije, regulative omogućuju dugoročno smanjenje troškova održavanja i osiguranje dugovječnosti voznog parka, što na kraju poboljšava konkurentnost prijevoznika, a time i samog sektora u cjelini.

Regulativa i promjene u ponašanju potrošača

Prometne regulative također utječu na promjene u ponašanju potrošača, koji sve češće prilagođavaju svoje navike i potrošnju prema zakonskim normama i dostupnim opcijama.

Potrošači su sve više svjesni ekoloških normi, pa raste interes za vozila s niskim emisijama. Sve veći broj vozača razmatra nabavu električnih i hibridnih vozila koja zadovoljavaju najnovije standarde, unatoč visokim inicijalnim troškovima.

Vozila koja ne zadovoljavaju ekološke i sigurnosne norme suočena su s višim troškovima održavanja i opasnostima od zakonskih kazni, što vodi do smanjenja broja starijih vozila na tržištu. Povećani troškovi modernizacije vozila motiviraju potrošače da češće traže alternativna rješenja, kao što su dijeljenje vozila, carpooling i korištenje javnog prijevoza.

No potrošači su sve svjesniji važnosti tehničke ispravnosti vozila pa regulative koje se odnose na sigurnosne standarde i tehničke preglede dodatno motiviraju vozače na redovito održavanje svojih vozila.

Prometne regulative koje obuhvaćaju sigurnosne standarde i ekološke norme donose niz izazova za auto-moto i transportni sektor u Hrvatskoj. Prilagodba tim propisima zahtijeva značajna financijska ulaganja, ali doprinosi održivosti i sigurnosti prometa, kao i smanjenju štetnog utjecaja na okoliš. Regulativa također utječe na ponašanje potrošača, koji sve češće traže ekološki prihvatljive i sigurnosno unaprijeđene opcije. Dugoročno gledano, usklađivanje s ovim standardima može povećati konkurentnost sektora i pridonijeti razvoju održivog prometnog sustava u Hrvatskoj.

Carinske promjene i otvaranje (i zatvaranje) granica

Carinske promjene i otvaranje granica imale su značajan utjecaj na tržište transporta u Hrvatskoj, posebno nakon ulaska zemlje u Europsku uniju 2013. godine i kasnije, u Schengenski prostor 2023. godine. Ukidanje graničnih kontrola i pojednostavljenje carinskih procedura otvorili su nove mogućnosti za transportne i logističke tvrtke te omogućili brži protok robe kroz Hrvatsku i prema drugim zemljama članicama EU.

Ulaskom Hrvatske u Schengenski prostor ukinute su granične kontrole prema susjednim zemljama članicama EU, poput Slovenije i Mađarske. Ovo olakšava promet roba i smanjuje čekanja na granicama, čime se ubrzava kretanje robe i povećava efikasnost u prijevozu. Osim kad nema ponovnog uvođenja izvanredne situacije na granicama zbog moguće navale ilegalnih migranata, što je rezultiralo ponovnim uvođenjem graničnih kontrola kod nekih država članica, poput susjedne Slovenije.

Vlada Republike Slovenije je 19. lipnja 2024. donijela novu Odluku o uvođenju privremene ponovne kontrole na unutarnjim granicama Republike Slovenije s Republikom Hrvatskom i Republikom Mađarskom. Privremena mjera kontrole uvela se 22. lipnja 2024. a predviđeno joj je trajanje do 21. prosinca 2024. godine.

Putnici su prilikom prelaska granice dužni tako i dalje u spomenutom periodu, na traženje policijskog službenika, pokazati važeću putnu ispravu i pridržavati se uputa policijskih službenika koji obavljaju kontrolu. Također trebaju voditi računa o pravilima prelaska granice na pojedinim graničnim prijelazima i izmijenjenom režimu prometa.

Za prelazak unutarnje kopnene granice s Hrvatskom uspostavljeno je 12 graničnih prijelaza za međunarodni cestovni putnički i teretni promet na kojima će se sustavno provoditi kontrola. Za prelazak unutarnje kopnene granice s Hrvatskom uspostavljeno je sedam graničnih prijelaza za međunarodni željeznički promet.

Za prelazak unutarnje kopnene granice s Hrvatskom samo za osobe koje imaju pravo na slobodno kretanje prema pravu Europske unije, uspostavljeno je 12 graničnih prijelaza za međunarodni cestovni putnički i teretni promet na kojima će se povremeno provoditi kontrola.

Prijelaz granice dopušten je u spomenutom razdoblju opet samo s važećim putnim ispravama.

Tako je zbog izvanredne situacije dovedeno jedno od osnovnih načela i svrha EU – slobodnog protoka robe, kapitala i ljudi među državama članicama unutar unije. Ukidanje graničnih kontrola između Hrvatske i drugih zemalja Schengena omogućava brži prelazak robe preko granica, smanjuje vrijeme čekanja za vozače i povećava produktivnost tvrtki. Brži protok robe smanjuje troškove transporta, što omogućuje tvrtkama veću fleksibilnost u planiranju i optimizaciji distribucije.

Prilagodba carinskih procedura olakšava poslovanje i smanjuje troškove administrativnih poslova za tvrtke koje se bave međunarodnim transportom. Ukidanje carinskih formalnosti za robu koja se kreće unutar EU također smanjuje troškove dokumentacije i omogućuje tvrtkama da posluju učinkovitije, jer su oslobođene brojnih birokratskih procedura koje su ranije povećavale troškove.

Geografski položaj Hrvatske, koja se nalazi na križanju središnje i jugoistočne Europe, dodatno je osnažen otvaranjem granica unutar Schengena. Brži i lakši protok robe kroz Hrvatsku čini zemlju atraktivnom kao tranzitno čvorište za transport roba prema Balkanu i dalje prema Aziji. Ovo jača poziciju Hrvatske u međunarodnom lancu opskrbe i otvara prilike za razvoj logističkih centara i skladišta unutar zemlje.

Izazovi i rizici zbog otvorenih granica i carinskih promjena

Iako otvaranje granica i ukidanje graničnih kontrola donosi niz prednosti, ono donosi i izazove i potencijalne rizike za transportni sektor u Hrvatskoj.

S otvaranjem granica, strani prijevoznici imaju lakši pristup hrvatskom tržištu, što povećava konkurenciju u sektoru. Domaće tvrtke, posebice male i srednje veličine, suočavaju se s izazovom zadržavanja konkurentnosti u odnosu na strane tvrtke koje često imaju veće resurse i niže operativne troškove.

S obzirom na smanjenje carinskih kontrola, povećava se rizik od nezakonitih aktivnosti, poput šverca robe i ilegalne trgovine. Ovaj problem zahtijeva dodatne sigurnosne mjere i pojačani nadzor na strateškim punktovima kako bi se smanjili sigurnosni rizici i osigurala sigurnost u međunarodnom transportu.

S povećanjem prometa i tranzita kroz Hrvatsku, može doći do pritiska na prometnu infrastrukturu, uključujući cestovne, željezničke i lučke kapacitete. Infrastruktura se mora razvijati kako bi pratila povećani promet i osigurala glatku povezanost, ali to zahtijeva značajna ulaganja u modernizaciju cesta, skladišta i distribucijskih centara.

Otvaranje granica i carinske promjene povećavaju konkurenciju na tržištu transporta jer omogućuju slobodnije kretanje stranih tvrtki na hrvatskom tržištu. Za hrvatske transportne i logističke tvrtke ovo predstavlja priliku za širenje, ali i izazov u smislu povećanja kvalitete usluga i održavanja konkurentnih cijena.

Da bi ostale konkurentne, hrvatske tvrtke moraju povećati operativnu učinkovitost i prilagoditi poslovne modele kako bi zadovoljile zahtjeve tržišta. Ovo uključuje digitalizaciju i automatizaciju procesa, kao i prilagodbu usluga specifičnim potrebama klijenata.

Hrvatskim tvrtkama postaje sve teže natjecati se sa stranim tvrtkama koje imaju niže troškove poslovanja i lakši pristup kapitalu. Povećanje troškova goriva, radne snage i operativnih troškova zahtijeva od hrvatskih tvrtki pronalaženje načina za snižavanje troškova kako bi zadržale konkurentnost na domaćem i međunarodnom tržištu.

S druge strane, otvoreno tržište prisiljava hrvatske tvrtke da unaprijede kvalitetu usluga i povećaju profesionalizam u poslovanju. Povećana konkurencija može dovesti do šireg spektra logističkih usluga koje hrvatske tvrtke nude, uključujući brzu dostavu, optimizaciju ruta i digitalno praćenje pošiljki.

Novi logistički trendovi i prilike za hrvatski transportni sektor

Carinske promjene i otvorene granice također otvaraju prilike za razvoj novih logističkih trendova u Hrvatskoj, posebice u razvoju modernih logističkih centara i skladišta te u primjeni naprednih tehnologija.

Hrvatska ima potencijal za razvoj logističkih centara koji bi mogli služiti kao distribucijski čvorišta za regiju jugoistočne Europe. Ovi centri omogućuju brzu distribuciju robe i povezanost s glavnim tržištima u EU i na Balkanu, smanjujući troškove transporta i vrijeme dostave. Investicije u logističku infrastrukturu također bi mogle stvoriti nova radna mjesta i podržati lokalni ekonomski razvoj.

Digitalizacija i uvođenje naprednih tehnologija, poput praćenja pošiljki u stvarnom vremenu, automatizacije skladišta i integracije sustava za upravljanje zalihama, omogućuju veću efikasnost i smanjenje operativnih troškova. Tvrtke koje implementiraju ove tehnologije mogu poboljšati točnost i brzinu dostave te ponuditi fleksibilniju i kvalitetniju uslugu klijentima.

Hrvatska, s obzirom na svoju jadransku obalu i dobro povezane luke, ima mogućnost razvoja intermodalnog transporta koji kombinira različite načine prijevoza (npr. pomorski, cestovni i željeznički transport). Intermodalni transport smanjuje troškove i vrijeme isporuke, omogućava efikasnije korištenje resursa i doprinosi smanjenju ekološkog otiska u transportu.

Carinske promjene i otvaranje granica donose značajne prilike, ali i izazove za transportni sektor u Hrvatskoj. Ukidanje graničnih kontrola i pojednostavljenje carinskih procedura omogućuju brži i lakši protok robe, povećavajući konkurentnost Hrvatske kao tranzitne zemlje i otvarajući nove mogućnosti za logističke tvrtke. No, istovremeno povećana konkurencija i rizik od nezakonitih aktivnosti zahtijevaju dodatne mjere sigurnosti i ulaganja u infrastrukturu.

Razvojem logističkih centara, primjenom naprednih tehnologija i poticanjem intermodalnog transporta, Hrvatska ima priliku dodatno se pozicionirati kao važna logistička i transportna zemlja u regiji. Kroz učinkovitu strategiju i prilagodbu promjenama na tržištu, transportne tvrtke u Hrvatskoj mogu povećati konkurentnost i pružiti visokokvalitetne usluge unatoč izazovima otvorenog tržišta.

Budućnost transporta i logistike je ulaganje u infrastrukturu i željeznice

„Ulaskom u Schengen i otvaranjem dva nova koridora TEN-T prema Rijeci, Splitu i Zadru došlo je do toga da možemo postati veliki logistički centar između Europe i Azije i to je značajan potencijal.“, rekla je potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore (HGK) za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj na konferenciji Dan logistike i transporta, koja je u studenom 2024. godine održana u Zagrebu.

“Otvaraju se veliki logistički centri i potencijali su značajni, smanjuju se cijene, kraći su rokovi isporuke, a sam Zagreb i okolica imaju oko 270.000 četvornih metara logističkih centara. U Hrvatskoj se općenito udvostručio broj logističkih centara u zadnjih par godina. Mislim da će u narednih 10 godina taj potencijal doći do svog maksimuma. Ne možemo očekivati da će se promjena dogoditi za godinu ili dvije, ali možemo očekivati veliki razvoj logistike.”, istaknula je na konferenciji Čagalj.

Cilj konferencije bio je prikazati značajan razvoj i utjecaj prijevoza i logistike na cijeli gospodarski sustav. Procjenjuje se kako će velika ulaganja gotovo udvostručiti skladišne i logističke kapacitete Hrvatske u sljedećih nekoliko godina. Na konferenciji su sudjelovali i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković te predsjednik Udruženja otpremništva i logistike HGK i predsjednik Uprave tvrtke Primacošped Petar Šimić.

“Smatram da su logistika i transport bitne i aktualne teme. Ova konferencija je dobra prilika da rezimiramo sve ono što se danas događa u izgradnji i poboljšanju prometne infrastrukture. Imamo velike potencijale i naša prometna infrastruktura daje mogućnost da se i logistički razvijamo, a u sljedećih 10 godina ćemo najviše ulagati u željeznice. Mislim da uvijek treba naglasiti i posljednju odluku gdje je Hrvatska izmjenom TEN-T uredbe došla na još dodatna dva europska koridora, što je jako dobro jer nam otvara mogućnost za razvoj naših luka, a paralelno s time i za jačanje željezničke infrastrukture, koju u posljednje vrijeme iz objektivnih razloga nismo mogli graditi. No sada, uz pomoć EU fondova i kreditnih zaduženja, gradimo i obnavljamo željezničku infrastrukturu.”, kazao je ministar Butković.

“Prije nekoliko dana smo bili u obilasku jednog od najvećih infrastrukturnih prometnih projekata u Hrvatskoj danas, a to je izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge, i rekonstrukcija postojećeg, na dionici Križevci-Koprivnica-državna granica s Mađarskom. Radovi idu dobro, a projekt je vrijedan 350 milijuna eura.”, dodao je.

Istaknuo je da se trenutačno dosta ulaže u željeznički promet i da se za to koriste sredstva EU fondova, ali i da su dobili zajam Europske investicijske banke u iznosu od 900 milijuna eura za sve lokalne regionalne pruge.

“U sljedećih deset godina će biti oko šest milijardi eura ulaganja u željeznicu koja će onda, realizacijom tog investicijskog ciklusa, biti na onoj razini koja nama kao državi treba.”, predvidio je ministar.

I Petar Šimić, predsjednik Udruženja otpremništva i logistike HGK i predsjednik Uprave tvrtke Primacošped, prokomentirao je na konferenciji logistiku i transport u Hrvatskoj.

“Nalazimo se na početku najuzbudljivijeg razdoblja za logistiku i transport u povijesti Hrvatske. Napokon se ostvaruju velika infrastrukturna ulaganja na koja mi kao privatni poduzetnici nismo mogli utjecati. Radi se o ulaganjima koja su stvar političke odluke i koja su financirana iz EU fondova. Tu su novi kontejnerski terminali, ali i željeznička infrastruktura te sam ulazak u Schengen, koji dobro utječe na logistiku u Hrvatskoj. Sve se dogodilo odjednom i ova godina je postala prijelomna godina u kojoj počinje desetljeće odličnog razdoblja za logistiku.”, izjavio je Šimić.

Ipak, istaknuo je jedan problem s kojim bi se mogli suočiti u trenutku kada novi terminal bude gotov sljedeće godine jer željeznička infrastruktura neće biti gotova budući da se izgrađuje u dionicama.

“Dio od mađarske granice preko Križevaca ide dobrim tempom, ali najkritičniji dio od Zagreba do Rijeke, koji je najkompliciraniji i najskuplji, tu još uvijek ne znamo kada će cijela priča biti gotova. Nadam se da će biti u rokovima koje je HŽ Infrastruktura najavila. U jednom razdoblju ćemo imati velika uska grla na samoj željeznici. Zato sva udruženja u sektoru prometa HGK predlažu da se u tom razdoblju prioritizira teretni promet u odnosu na putnički na trasi između Zagreba i Rijeke te da se uvedu kompenzacijske mjere za putnike.”, rekao je Šimić.

Pozvao je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH te ostale nadležne institucije da porazgovaraju o svim mogućim izazovima i da se ti problemi riješe dok se još nisu povećali. Dodao je i da se, što se tiče logistike, na Hrvatsku najviše oslanjaju države iz našeg okruženja.

“Ako govorimo o multimodalnom transportu, Rijeka je već danas glavna, ne samo za Hrvatsku nego i za Srbiju. Oko 35 udjela u prometu otpada na Srbiju, a otprilike je isto toliko i na Hrvatsku, nešto na BiH i manji dio na Mađarsku. Ono što mi želimo, s novim terminalom u Rijeci, i čemu se svi nadamo je da će se otvoriti nova tržišta prema Austriji, Češkoj i Slovačkoj, odnosno prema bogatijem dijelu centralne Europe.”, kazao je.

Osim razvijanja i održavanja novih cestovnih koridora u Hrvatskoj, bolja budućnost hrvatske logistike i transporta mogla bi se tako ostvariti i preko pomorske i željezničke infrastrukture.