NGO organizacije i njihov značaj za razvoj civilnog društva

Nevladine organizacije (NGO) ili udruge ključne su za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj jer djeluju kao most između građana i institucija, promiču demokratske vrijednosti i brane interese različitih društvenih skupina. Kao dio civilnog sektora, one potiču aktivno sudjelovanje građana, promovirajući zajedničke vrijednosti kao što su jednakost, prava čovjeka, tolerancija i socijalna pravda. Kroz različite projekte i inicijative NGO organizacije pomažu u razvoju zajednica i osnaživanju građana, a posebno ranjivih skupina.

NGO organizacije u Hrvatskoj suočavaju se s nizom izazova, uključujući pitanje financiranja, održivosti i priznavanja njihove važnosti. Međutim, unatoč tim poteškoćama, civilni sektor značajno pridonosi kvaliteti života, društvenoj koheziji i jačanju demokratskih vrijednosti. S obzirom na ove uloge, NGO organizacije postaju važan partner institucijama u procesima donošenja odluka i oblikovanja politika, a sve više pridonose i obrazovanju građana te njihovoj uključenosti u društvena pitanja.

Jedan od osnovnih ciljeva NGO organizacija jest promicanje demokratskih vrijednosti, prava pojedinaca i zajednica te zaštita ranjivih skupina. Udruga poput GONG-a, koja se bavi praćenjem demokratskih procesa i informiranjem građana o njihovim pravima, ključna je za osiguranje transparentnosti u političkim procesima i povećanje razine informiranosti građana. NGO organizacije koje se zalažu za ljudska prava, poput Centra za mirovne studije, bave se pitanjima jednakosti, socijalne pravde i pravde u sudskim procesima.

Poticaj su također za uključivanje građana u političke procese. NGO organizacije pridonose tome da građani budu bolje informirani o svojim pravima i slobodama, kao i o mogućnostima uključivanja u političke i društvene procese. Na primjer, organizacija GONG redovito organizira edukacije i radionice za građane, posebno mlade, kako bi im pružila znanja i vještine za aktivno sudjelovanje u demokratskim procesima.

NGO organizacije imaju ulogu i zaštite prava manjina i ranjivih skupina. Mnoge NGO organizacije usmjerene su na zaštitu prava manjinskih i ranjivih skupina, uključujući osobe s invaliditetom, starije osobe, migrante i LGBTQ+ zajednicu. Zagreb Pride i Iskorak samo su neke od udruga koje promiču prava LGBTQ+ osoba i bore se protiv diskriminacije, dok organizacije poput Centra za mirovne studije pružaju podršku migrantima i azilantima.

Pomoć u zajednici i socijalna podrška

NGO organizacije često pružaju usluge koje su važne za lokalne zajednice, posebno u područjima gdje javne institucije nemaju kapacitete ili nisu prisutne. Pomoć u zajednici obuhvaća različite aspekte, uključujući socijalnu podršku, obrazovanje, integraciju i zdravstvenu podršku.

NGO organizacije pružaju podršku ranjivim skupinama kroz različite programe, kao što su socijalne usluge, edukacija, psihosocijalna pomoć i pomoć pri zapošljavanju. Na primjer, MoSt iz Splita bavi se pomoći osobama u riziku od socijalne isključenosti, posebno mladima i beskućnicima, te provodi programe koji ih pripremaju za samostalan život.

Udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) radi na edukaciji i osnaživanju žena i mladih u Hrvatskoj. Organizacija provodi radionice i tečajeve za nezaposlene osobe kako bi poboljšala njihove vještine i pomogla im da pronađu posao, čime doprinosi smanjenju nezaposlenosti i jačanju ekonomskog položaja ranjivih skupina.

Organizacije poput Hrvatskog crvenog križa i Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba pružaju medicinsku i psihosocijalnu podršku, posebice u vrijeme kriza, kao što su pandemija COVID-19 i prirodne katastrofe. One pomažu u organiziranju donacija, pružanju informacija i podizanju svijesti o zdravstvenim problemima, što je od velikog značaja za stabilnost zajednice.

Ekološke NGO organizacije imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o zaštiti okoliša, održivom razvoju i borbi protiv klimatskih promjena. Zelena akcija, kao vodeća ekološka organizacija u Hrvatskoj, pokreće inicijative za smanjenje zagađenja, zaštitu prirodnih resursa i očuvanje bioraznolikosti.

Ekološke udruge organiziraju kampanje i aktivnosti poput čišćenja okoliša, edukativnih radionica i projekata očuvanja rijeka, šuma i morskih ekosustava. Na primjer, Zelena akcija redovito organizira kampanje protiv zagađenja Jadranskog mora i aktivnosti za očuvanje voda i bioraznolikosti.

Kroz edukativne programe i medijske kampanje, NGO organizacije promiču ekološki odgovorno ponašanje i educiraju građane o posljedicama klimatskih promjena. Ove aktivnosti potiču pojedince i zajednice na aktivno sudjelovanje u očuvanju okoliša i provedbu ekoloških praksi u svakodnevnom životu.

Financiranje kao glavni izazov

Jedan od glavnih izazova za NGO organizacije u Hrvatskoj jest održivost financiranja. Većina udruga ovisi o financijskoj podršci iz državnog proračuna, sredstvima iz EU fondova te donacijama privatnih donatora. Ovaj način financiranja, međutim, često nije stabilan, pa organizacije moraju tražiti alternativne izvore prihoda kako bi osigurale dugoročno poslovanje.

Državne potpore i sredstva iz EU fondova čine značajan dio financiranja NGO organizacija u Hrvatskoj. Ovi izvori omogućuju organizacijama da provode projekte od javnog interesa, kao što su socijalna inkluzija, zaštita ljudskih prava i obrazovanje.

Državne potpore uglavnom su namijenjene projektima koji imaju lokalni značaj, a mnoge organizacije ovise o ovim sredstvima kako bi provodile svoje aktivnosti. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao i lokalne vlasti, pružaju potpore organizacijama koje se bave socijalnom skrbi, pravima manjina i integracijom.

Fondovi Europske unije, uključujući Europski socijalni fond i fondove za zaštitu okoliša, važni su za provedbu velikih projekata i inicijativa NGO organizacija. Korištenje ovih fondova omogućuje organizacijama da pokreću dugoročne projekte s ciljem jačanja civilnog društva, smanjenja nezaposlenosti, podrške obrazovanju i zaštite okoliša.

Mnoge NGO organizacije oslanjaju se na donacije i sponzorske ugovore kako bi financirale svoje aktivnosti. Privatni donatori, korporacije i pojedinci često pružaju sredstva organizacijama koje djeluju u području socijalne pomoći, kulture i sporta.

Donacije predstavljaju važan izvor prihoda, osobito za organizacije koje se bave lokalnim projektima i aktivnostima. Kampanje prikupljanja sredstava putem platformi i društvenih mreža omogućuju NGO organizacijama da dopru do šire publike i dobiju podršku za svoje projekte.

Korporativni sektor sve više prepoznaje vrijednost suradnje s NGO organizacijama kroz sponzorstva i društveno odgovorne projekte. Tvrtke često ulažu u projekte s ciljem jačanja imidža i podrške lokalnim zajednicama, posebno kroz projekte iz područja obrazovanja, kulture i zaštite okoliša.

Zadnji od primjera djelovanja: Poziv na zaustavljanje radne diskriminacije žena

Nekoliko organizacija civilnog društva uputilo je u studenom 2024. godine državnim vlastima zahtjev za žurnim postupanjem zbog kršenja Ustavom zajamčenog prava na rad i zbog diskriminacije žena s maloljetnom djecom i žena žrtava nasilja s maloljetnom djecom koje su izgubile posao ili im je spriječeno zapošljavanje u struci u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj temeljem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i Obiteljskog zakona.

Potpisnici zahtjeva su Inicijativa Spasime, Zaklada solidarna, SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, Autonomna ženska kuća Zagreb i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava.

„Tijela javne vlasti dužna su donositi zakone i odluke kojima se ne ograničavaju prava pojedinca, a kada se ona ograničavaju, to se smije činiti isključivo na temelju pravilne primjene procjene učinka propisa i odluka na ljudska prava pojedinaca, primjenjujući posebno pažljivo kriterij razmjernosti u procjeni, uz obrazloženje opravdanosti ograničenja tih prava.“, navedeno je u zahtjevu od kojeg prenosimo ukratko dio od pet glavnih točaka.

„Od institucija države zahtijevamo: Da sukladno čl. 36 Zakona o sustavu državne uprave odmah objavite obvezujući Naputak o primjeni odredbe čl. 25. st. 10. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojim se jasno obrazlaže i propisuje zabrana primjene ovog stavka na žene s maloljetnom djecom i žene žrtve nasilja s maloljetnom djecom jer se njegovom primjenom neizravno diskriminiraju žene i njihovo pravo na rad i dopunski rad kao i pravo na privatni i obiteljski život. Istovremeno, zahtijevamo pokretanje procesa izmjene Zakona o predškolskom odgoju s ciljem brisanja čl. 25. st. 10. jer ga ne poznaje niti jedna zemlja u bližem okruženju, a predložen je bez obrazloženja, nejasne je zakonodavne namjere a uveden je bez pravilne ex ante, a potom u primjeni i bez ex post procjene učinka propisa.

Od Ministarstva socijalne politike i Uprave za inspekcijski nadzor zahtijevamo da se temeljito i sistemskim pristupom istraže svi slučajevi izricanja mjera zaštite dobrobiti djeteta ženama i ženama žrtvama nasilja koje su donesene na temelju procjene tzv. Liste za procjenu razvojnih rizika/Liste za procjenu manipulacije. Iako je Vlada RH u rujnu 2023. donijela odluku o odbacivanju pseudoznanstvenog koncepta otuđenja od roditelja u postupcima odluka o skrbništvu, na temelju kojeg je ta Lista procjene razvojnih rizika i nastala, ona je i dalje sastavni dio provedbenog propisa Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, a prema našim prosudbama, primjena te Liste negativno utječe na procjenu sigurnosti i rizika za dijete u slučajevima nasilja nad intimnim partnerom, grubog zanemarivanja prava djeteta, nasilja nad djetetom i realne ugroze života djeteta ili majke, i u konačnici pravilnog odabira onog roditelja prema kojem se mjere izriču.

Od oba ministarstva i Vlade RH tražimo i uputu o ostvarivanju prava na naknadu štete ženama i ženama žrtvama nasilja zbog nemogućnosti rada u ustanovama predškolskog obrazovanja ili zbog gubitka radnog mjesta a zbog izricanja mjera zaštite dobrobiti djeteta od strane zavoda za socijalni rad. Pravo na naknadu štete se mora primjenjivati retroaktivno s obzirom na činjenicu da su žene koje su izgubile posao ili ga nisu mogle dobiti stavljene u neravnopravan i dodatno otežavajući materijalni položaj. Pravo na naknadu tete trebaju imati sve žene ukoliko je protiv njih odbačena prekršajna ili kaznena prijava ili tužba kao neosnovana a zbog čega su izgubile posao.

Od Vlade RH tražimo da pokrene proceduru neovisnog stručnog vrednovanja učinka Obiteljskog zakona prema čl. 20 st.1. i 3. Zakona o instrumentima politike boljih propisa, kako bi se utvrdile posljedice primjene po ljudska prava žena i žena žrtava nasilja, kao i usklađenosti onih dijelova Obiteljskog zakona koji uređuju mjere obiteljsko pravne zaštite, i druge odredbe koje su naišle na niz prigovora relevantnih stručnih institucija i organizacija, na koje Ustavni sud nije odgovorio, i vrednovanje usklađenosti tih dijelova zakona s relevantnim međunarodnim ugovorima prema čl. 134 Ustava RH.“, stoji u pet točaka zahtjeva koji zajedno potpisuju spomenute udruge.

Buduće perspektive

Unatoč velikoj važnosti za civilno društvo, NGO organizacije u Hrvatskoj suočene su s brojnim izazovima.

Financijska održivost često je nesigurna zbog ovisnosti o kratkoročnim donacijama i projektima. Potrebno je uspostaviti modele financiranja koji omogućuju dugoročno planiranje i smanjuju rizik od prestanka aktivnosti.

Iako su mnoge NGO organizacije u Hrvatskoj osnovane na volonterskoj bazi, rast i složenost projekata zahtijevaju profesionalizaciju. Organizacije koje imaju stručno osoblje mogu učinkovitije provoditi projekte i pridobiti veće povjerenje donatora.

Suradnja između NGO organizacija i državnih institucija može značajno doprinijeti učinkovitosti projekata, osobito u području socijalne skrbi, obrazovanja i zaštite okoliša. Veće partnerstvo s javnim sektorom omogućilo bi NGO organizacijama bolji pristup resursima i podršku u ostvarivanju zajedničkih ciljeva.

NGO organizacije imaju ključnu ulogu u razvoju i jačanju civilnog društva u Hrvatskoj, promičući demokratske vrijednosti, ljudska prava i održivi razvoj. One aktivno djeluju u područjima socijalne skrbi, ekološke osviještenosti i obrazovanja te pružaju podršku zajednicama i ranjivim skupinama.

Iako se suočavaju s izazovima održivog financiranja i profesionalizacije, NGO organizacije sve više prepoznaju kao važnog partnera državnim institucijama. Daljnja suradnja, pristup stabilnim financijskim izvorima i razvijanje programa podrške mogu dodatno unaprijediti njihovu ulogu u društvu te osigurati daljnji razvoj civilnog društva u Hrvatskoj.