Pravosuđe pred reformskim izazovom i EU nadzorom

Pravo i financije predstavljaju temeljne stupove svakog razvijenog gospodarstva, a Hrvatska nije iznimka. Uspješno poslovanje zahtijeva skladno djelovanje oba sustava kako bi se osigurala pravna sigurnost i financijska stabilnost, ali i privukle strane investicije. Ipak, pravosudni sustav u Hrvatskoj suočava se s mnogobrojnim izazovima koji često predstavljaju značajne prepreke za poslovanje, posebno u kontekstu dugotrajnih upravnih postupaka na trgovačkim sudovima.

Jedan od najvećih izazova s kojima se Hrvatska suočava u pravosuđu je dugotrajnost upravnih postupaka. Postupci na trgovačkim sudovima, koji uključuju rješavanje sporova između poduzeća, stečajne postupke i druge komercijalne pravne probleme, često traju godinama, a negdje i desetljećima. Takva dugotrajnost može imati ozbiljne posljedice za poslovanje, uključujući neizvjesnost, povećane troškove i gubitak poslovnih prilika.

Uzroci tih problema su višestruki. Nedostatak kadrova, preopterećenost sudova, zastarjela procedura i nedostatna digitalizacija pravosudnog sustava samo su neki od čimbenika koji pridonose sporom rješavanju sporova. Dodatno, nedovoljna specijalizacija sudaca za složene komercijalne predmete često rezultira produženjem postupka i neujednačenom sudskom praksom.

Upravni postupak na trgovačkim sudovima često se pokazuje kao najteža prepreka za poslovanje. Mnoge tvrtke izvještavaju o godinama dugim postupcima koji značajno utječu na njihovu operativnu sposobnost. Primjerice, stečajni postupci mogu trajati toliko dugo da se vrijednost imovine drastično smanjuje prije nego što vjerovnici dođu do svojih potraživanja. Ovo ne samo da destabilizira poslovanje pojedinih poduzeća, već također negativno utječe na ukupnu poslovnu klimu u zemlji.

Poslovno zakonodavstvo u Hrvatskoj podliježe čestim promjenama, što zahtijeva stalno praćenje i prilagodbu. Promjene u poreznim zakonima, propisima o radu, trgovačkom pravu i drugim važnim područjima mogu imati značajan utjecaj na poslovanje. Poduzeća koja ne prate takve promjene riskiraju neusklađenost sa zakonodavstvom, što može rezultirati novčanim kaznama, pravnim problemima i narušavanjem ugleda.

Mnoge uspješne hrvatske tvrtke prepoznale su važnost stalnog praćenja zakonodavstva i prilagodbe svojih poslovnih procesa. Jedan od primjera je implementacija internog sustava za praćenje zakonodavnih promjena i edukaciju zaposlenika o novim propisima, dok mnoge korporacije osnivaju i vlastite pravne sektore i često zapošljavaju bivše zaposlenike pravosuđa kako bi mogle ploviti kroz šumu pravosudnih propisa. Također, mnoge tvrtke surađuju s vanjskim konzultantima i pravnicima kako bi osigurale usklađenost s najnovijim zakonodavnim zahtjevima.

Pravo i financije su međusobno povezani elementi koji čine temelj uspješnog poslovanja u Hrvatskoj. Dok se pravosudni sustav suočava s izazovima poput dugotrajnih upravnih postupaka, poduzeća mogu poboljšati svoje prilike za uspjeh kroz kvalitetno računovodstvo i stalno praćenje zakonodavnih promjena. Ulaganje u takve aspekte poslovanja ključno je za izgradnju stabilnog i uspješnog poduzeća u dinamičnom hrvatskom gospodarskom okruženju koje se tek usklađuje s europskim.

Sudska praksa nije u skladu s europskim pravom

Kao najmlađa članica Europske unije (EU) Hrvatska se suočava s mnogim izazovima kako bi uhvatila “europski vlak” napretka i suvremenih demokratskih rješenja, a tu posebno spada i cjelokupno pravosuđe koje nužno treba reformirati.

Čak i nakon svih napora i više od desetljeća članstva, ostalo je još mnogo stvari za popraviti.

Polovicom srpnja ove godine Sud EU je presudio da hrvatski mehanizam ujednačavanja sudske prakse, koji omogućuje sucima koji u nekom predmetu nisu bili članovi sudskog vijeća da promijene već donesenu odluku, nije u skladu s pravom EU-a.

“Sudsko vijeće nadležno za predmet mora samostalno donijeti odluku kojom se dovršava postupak. Svako neopravdano zadiranje osoba koje nisu članovi sudskog vijeća mora biti isključeno.” — navedeno je u priopćenju Suda EU-a u vezi sa spomenutim zaključkom.

Odluka Suda EU-a odgovor je na upit hrvatskog Visokog trgovačkog suda, koji je zatražio mišljenje o tome je li ta praksa u skladu s pravom EU-a. Naime na hrvatskim drugostupanjskim sudovima, prije nego što se smatra da je formalno donesena i da se može dostaviti strankama, svaka odluka koju donese sudsko vijeće mora se proslijediti sucu evidentičaru tog suda.

Suca evidentičara određuje predsjednik suda, a on u praksi ima ovlast odgoditi donošenje presude i davati upute sudskom vijeću. Stranke ne znaju za njegovo sudjelovanje, niti mu znaju ime, a ako sudsko vijeće ne postupi u skladu s njegovim uputama, sudac evidentičar može zatražiti sazivanje sjednice odjela za evidenciju sudske prakse. Na toj se sjednici može prihvatiti “pravno shvaćanje” koje je obvezujuće za sva sudska vijeća koja pripadaju odjelu. Tada sudsko vijeće, koje je već zaključilo svoje vijećanje, mora, ako je to potrebno, izmijeniti svoju prethodno donesenu sudsku odluku. Taj postupak opravdavan je “potrebom ujednačavanja sudske prakse”.

Sud EU je odgovorio da se europskom pravu protivi to da se nacionalnim pravom predvidi unutarnji mehanizam u nacionalnom sudu na temelju kojeg se sudska odluka, koju je donijelo sudsko vijeće nadležno u predmetu, može otpremiti strankama zbog njegovog dovršetka samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar, koji pak nije član tog sudskog vijeća.

Isto tako nije u skladu s pravom EU-a da posebni sudski odjel nadležan za evidenciju sudske prakse ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem “pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente.

“Jamstvo pristupa neovisnom i zakonom prethodno ustanovljenom sudu podrazumijeva da sudsko vijeće nadležno za predmet samostalno donosi odluku kojom se dovršava postupak. U pogledu sastava sudskih vijeća moraju postojati transparentna pravila koja su poznata pojedincima, kako bi se isključilo svako neopravdano zadiranje u postupak odlučivanja osoba koje nisu članovi sudskog vijeća i pred kojima stranke nisu mogle iznijeti svoje argumente.” — navedeno je u priopćenju Suda EU.

Sud je istaknuo da je dopušten postupovni mehanizam koji — kako bi se izbjegle ili otklonile razlike u sudskoj praksi i time osigurala pravna sigurnost svojstvena načelu vladavine prava — omogućuje sucu suda, koji ne zasjeda u nadležnom sudskom vijeću, da predmet uputi proširenom vijeću tog suda.

Za to moraju biti ispunjena tri uvjeta: da prvobitno određeno sudsko vijeće još nije odlučivalo u predmetu; da su okolnosti u kojima može doći do takvog upućivanja jasno navedene u primjenjivom zakonodavstvu, i da se navedenim upućivanjem dotične osobe ne lišavaju mogućnosti sudjelovanja u postupku pred tim proširenim sudskim vijećem.

Prema pravilima EU-a, sudovi država članica mogu u okviru postupka koji se pred njima vodi uputiti Sudu EU-a pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud EU-a ne rješava spor pred nacionalnim sudom, i na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda EU-a. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje. Ovo je samo jedan od primjera problematike i izazova s kojima se suočava hrvatsko pravosuđe, a to je prije svega usklađivanje s europskom sudskom praksom.

Javna nabava kao plodno tlo za korupciju

Osim problematike vezane uz nužnu reformu zastarjelog pravosuđa koje gomila i odugovlači na stotine tisuća još uvijek neriješenih sudskih predmeta, državna i javna uprava suočava se s raširenom korupcijom, barem prema europskim standardima.

Prema Izvješću o radu za 2023., koje je polovicom 2024. godine Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave uputila Saboru, čak četvrtina iznosa javnih nabava u Hrvatskoj odnosi se na jednostavnu nabavu, koja se provodi bez pravog natječaja.

Prema Izvješću, ukupna vrijednost javne nabave prošle je godine iznosila 6,4 milijardi eura, a od toga je jednostavna nabava činila oko 1,6 milijardi eura, što predstavlja četvrtinu ukupne vrijednosti.

Jednostavna nabava odnosi se na postupke nabave čija je procijenjena vrijednost manja od 26.540 eura za nabavu roba i usluga, te manja od 66.360 eura za nabavu radova. Ti su postupci izuzeti od obveze provođenja formalnih postupaka javne nabave, što otvara veći prostor za koruptivne aktivnosti.

Naime, nedostatak nadzora i kontrole u tim postupcima znači da se ugovori mogu dodjeljivati bez adekvatne konkurencije i transparentnosti, što može rezultirati favoriziranjem određenih dobavljača ili nepotrebnim trošenjem javnih sredstava. Također, česti su slučajevi namjernog “razlamanja” ili usitnjavanja nabave, gdje se veći poslovi dijele na manje kako bi ostali ispod praga za formalne postupke javne nabave.

U spomenutom Izvješću je zato Državna komisija iznijela nekoliko ključnih preporuka za poboljšanje sustava javne nabave i smanjenje rizika od korupcije. Glavna preporuka odnosi se na obveznu objavu poziva za dostavu ponuda za postupke jednostavne nabave na centraliziranoj platformi poput EOJN RH. Takva mjera, smatraju, značajno bi povećala transparentnost i omogućila sudjelovanje u natječajima širem krugu ponuditelja. Druga glavna preporuka je povećanje broja upravnih nadzora koje provodi tijelo državne uprave nadležno za politiku javne nabave jer bi, smatraju u Komisiji, veći broj nadzora omogućio i učinkovitiju detekciju nepravilnosti te sprečavanje koruptivnih radnji.

Tijekom 2023. godine zaprimljeno je 715 žalbi, što predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu kad je zaprimljeno 885 žalbi. Takav trend pada žalbi pripisuje se povećanju naknada za pokretanje žalbenog postupka, što je dovelo do smanjenja broja izjavljenih žalbi za gotovo dvadeset i pet posto u prvoj godini primjene novog zakona te dodatnog pada od devetnaest posto u 2023. godini.

U Izvješću se naveo podatak da je samo oko 3,6 posto postupaka javne nabave prošlo kontrolu. Također se iznijela kritika na postupanje državnih institucija, odnosno nepostupanje unatoč znatnim ovlastima, poput onih Državnog odvjetništva (DORH) i Ministarstva gospodarstva — da samostalno pokrenu žalbeni postupak kad smatraju da je potrebno utvrditi nezakonitosti u postupcima javne nabave zbog zaštite javnih interesa. Naime, unatoč postojanju tih ovlasti, posljednjih deset godina one nisu korištene, makar bi, prema mišljenju spomenute Komisije, mogle značajno smanjiti rizik od korupcije, osobito u onim slučajevima gdje gospodarski subjekti nisu zainteresirani za ulaganje žalbe ili si ne mogu priuštiti visoke žalbene naknade u postupcima s iznimno visokom procijenjenom vrijednošću nabave.

Samo prethodna dva primjera izazova za postupanje državnih institucija u provođenju pravde i sprečavanju korupcije, kao i u (ne)efikasnosti pravosuđa, pokazuju kako je europska pomoć i više nego dobrodošla u unapređivanju hrvatskog sustava pravde.

Dolazak EPPO-a u Hrvatsku: Velika ispomoć u pravosudnoj borbi protiv korupcije

U svjetlu rastućih izazova vezanih uz korupciju i gospodarski kriminal, dolazak Europskog javnog tužitelja (EPPO) u Hrvatsku označio je značajan iskorak naprijed u jačanju pravosudnog sustava. EPPO, u suradnji s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF), donio je novu dimenziju u borbi protiv korupcije, pružajući dodatnu podršku nacionalnim institucijama, od kojih su mnoge kritizirane kao neučinkovite zbog političkog utjecaja ili nesposobnosti.

EPPO je osnovan Uredbom još 2018. godine, a s radom je počeo polovicom 2021. godine, kao neovisno tijelo Europske unije zaduženo za istragu, procesuiranje i privođenje pravdi počinitelja kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a. Hrvatska, kao jedna od zemalja članica, pridružila se tom novom pravosudnom mehanizmu kako bi osnažila svoje kapacitete u borbi protiv korupcije i gospodarskog kriminala.

Misija EPPO-a je osigurati učinkovitu zaštitu financijskih interesa EU-a kroz brze i koordinirane istrage i procesuiranja. To tijelo ima ovlasti za djelovanje u slučajevima prijevara, korupcije, pranja novca i prekograničnih prijevara s PDV-om.

U Hrvatskoj EPPO djeluje u suradnji s lokalnim pravosudnim tijelima, koristeći svoja ovlaštenja za vođenje istraga i kaznenih postupaka. To uključuje mogućnost provođenja samostalnih istraga ili zajedničkih operacija s nacionalnim tužiteljstvima.

Koliko je važan njegov rad za Hrvatsku, pokazalo je i najnovije godišnje izvješće objavljeno u drugoj polovici 2024., a prema kojem se u Hrvatskoj i dalje podnosi najviše prijava tom tijelu od svih država članica EU.

Središnji ured EPPO-a, na čijem je čelu Laura Kövesi, tijekom protekle godine zaprimio je i obradio 4.187 kaznenih prijava, što je dvadeset i šest posto više nego godinu dana ranije. Više od polovine zaprimljenih kaznenih prijava, njih 2.494, podnijeli su građani, što je povećanje od dvadeset i devet posto u odnosu na 2022. godinu.

EPPO je u izvješću naveo kako je ukupno aktivno 1.927 istraga s procijenjenom štetom od 19,2 milijarde eura, od čega se njih 339 s ukupnom štetom od 11,5 milijardi eura povezuje s prijevarama povezanim s porezom na dodanu vrijednost. Ured ističe da takva vrsta prijevare često uključuje sofisticirane kriminalne organizacije i gotovo ju je nemoguće otkriti iz nacionalne perspektive. Tijekom 2023. EPPO je pokrenuo 1.371 istragu, što je 58 posto više nego 2022., a ukupna šteta u tim istraga procjenjuje se na 12,2 milijarde eura. Tijekom prošle godine Ured je podigao 139 optužnica, što je čak više nego pedeset posto više u odnosu na godinu dana ranije.

Najveći broj prijava građani su i tijekom proteklih godinu dana podnijeli u Hrvatskoj, njih ukupno 433. Zatim slijede Belgija s 221 prijavom, Njemačka sa 199, Bugarska sa 179, te Ruminjska sa 156. Ukupno 132 prijave stigle su i iz zemalja u kojima EPPO ne djeluje, a još 279 iz zemalja koje nisu članice EU-a.

Hrvatska se nalazi i među devetnaest zemalja u kojima je tijekom prošle godine EPPO oduzimao nezakonito stečenu imovinu. To je, prema izvještaju, dogodilo ukupno 475 puta, a osim u Hrvatskoj zaplijene su izvršene i u Austriji, Belgiji, Češkoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Litvi, Latviji, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj i Španjolskoj.

Prema izvješću, u Hrvatskoj je do srpnja 2024. godine u tijeku bilo sedam sudskih postupaka što ih je pokrenuo EPPO. U devet slučajeva optuženo je ukupno osamnaest osoba, a četiri slučaja EPPO je predao domaćim pravosudnim tijelima.

Ukupno je hrvatski Ured europskog javnog tužitelja pokrenuo 47 istraga koje se odnose na štetu od 277,9 milijuna eura. Od tog iznosa 29,2 milijuna eura odnosi se na poreznu prijevaru. Trenutno se vode tri istrage koje imaju prekograničnu dimenziju, a u 2023. naložena je zapljena 1,6 milijuna eura nezakonito stečene imovine.

Tijekom prošle godine otvoreno je trideset i šest istraga zbog moguće štete za EU fondove od 69 milijuna eura. Najviše ih se odnosi na programe regionalnog razvoja, ukupno dvadeset i pet, dok je trinaest pokrenuto zbog moguće štete poljoprivrednom fondu, a dvije istrage se vode zbog štete programima za oporavak i otpornost.

OLAF i politika borbe protiv prijevara u Europskoj uniji

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) osnovan je 1999. godine, s glavnim ciljem istrage korupcije i ozbiljnog lošeg postupanja u institucijama EU-a, kao i zbog istrage prijevara na štetu proračuna EU-a.

OLAF je hibridne naravi prema svojem pravnom položaju. Kao neovisno tijelo, Ured u zemljama EU-a i zemljama izvan EU-a provodi vanjske istrage slučajeva prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na proračun EU-a te unutarnje istrage u institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a radi otkrivanja ozbiljnih povreda dužnosti od strane službenika EU-a koje mogu dovesti do stegovnih ili kaznenih postupaka.

Kao služba Komisije, OLAF je zadužen za razvoj politike i zakonodavstva u području sprečavanja prijevara i zaštite financijskih interesa EU-a.

Naime, OLAF ne provodi samo istrage, već je također vodeća služba u Europskoj komisiji kad je u pitanju razvoj politika EU protiv prijevara. To uključuje Strategiju borbe protiv prijevara Europske komisije (ili CAFS, jedan od mnogih akronima u svijetu borbe protiv prijevara). CAFS je popraćen akcijskim planom koji pokriva teme kao što su integritet i usklađenost; znanja i oprema; transparentnost financiranja EU; borba protiv prijevare u prihodima. Budući da je provedba sadašnjeg akcijskog plana skoro dovršena, OLAF trenutno, zajedno s drugim službama Komisije, razmatra iduće korake i reviziju akcijskog plana.

Podsjetimo, revidiranim tekstom Uredbe o OLAF-u, na snazi od 17. siječnja 2021., došlo je do poboljšane učinkovitosti OLAF-ovih istraga i ojačane suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja na temelju suradnje, razmjene informacija, komplementarnosti i izbjegavanja udvostručavanja. Suradnja između EPPO-a i OLAF-a ključna je za uspješno suzbijanje korupcije. OLAF nastavlja s administrativnim istragama, dok EPPO ima ovlasti za kazneno procesuiranje. Takva suradnja omogućuje sveobuhvatan pristup borbi protiv prijevara, od inicijalne istrage do konačne sudske presude.

Od početka djelovanja pa do danas, dvadeset i pet godina kasnije, OLAF je zatvorio tisuće istraga i ulovio milijarde eura koji su ukradeni od europskih poreznih obveznika. Svijet se jako promijenio, ali se razvila i borba protiv prijevara.

Od 1999. godine istražitelji OLAF -a otkrili su oko šesnaest milijardi eura vrijednih prijevara ili nepravilnosti u korištenju EU sredstava. Povrh toga, OLAF je istraživao slučajeve nedoličnog ponašanja od strane osoblja ili članova EU-a, otkrivajući krijumčarenje, krivotvorene proizvode, i razvijajući pritom politike koje sprečavaju da se prijevara uopće dogodi.

OLAF je zatvorio ukupno više od 6.000 istraga u posljednjih dvadeset i pet godina, s preporukama za daljnje akcije koje se kreću od povrata novca ili poboljšanja administrativnih provjera, do pokretanja kaznenog postupka ili pokretanja disciplinskih mjera. Ured je proveo četvrt stoljeća štiteći ne samo milijarde poreznog novca koji pripada građanima EU-a, već i njihova prava, sigurnost, zdravlje, radna mjesta i gospodarstvo.

“Provalili smo međunarodne krađe u vezi s poljoprivredom, infrastrukturom, zdravljem, obrazovanjem, istraživanjima, energijom, okolišem i digitalizacijom. Presretali smo lažne šampone, nesigurne igračke, tablete, opasne plinove i pesticide, krivotvoreni med, nezakonita odlaganja otpada, ugrožene vrste. Spriječili smo prijevare na vrhuncu pandemije covid-19. Pratili smo operatore koji su izbjegavali carinske obveze i PDV, šteteći europskim tvrtkama i radnim mjestima. Prije dvadeset i pet godina prevaranti nisu morali previše brinuti o prekograničnim istragama. Stvari su sada vrlo različite. OLAF je izgradio mostove i proširio mrežu.” — poručio je u povodu obljetnice rada generalni direktor organizacije Ville Itälä.

Prema njegovim riječima, agencija se mora potruditi održati čak i dok se suočava s izazovom usklađivanja složenijeg, povećanog radnog opterećenja, a raspolažući s istim sredstvima. “Želim da ključne riječi za OLAF-ovu budućnost budu: poboljšana istraživanja kroz analizu podataka i umjetnu inteligenciju, ciljana prevencija prijevara i snažna suradnja.” — zaključio je generalni direktor Ureda.

Podsjetimo, prvo europsko tijelo za borbu protiv prijevara UCLAF stvoreno je 1987. godine u sklopu glavnog tajništva Europske komisije. No, nakon optužbi za nepravilnosti u radu, između ostalog i za korupciju, pojavila se potreba za novim istražnim tijelom s jačim ovlastima i neovisnošću. OLAF je tako preuzeo UCLAF 1999. godine, s kompetencijama koje su uključivale istrage unutar institucija EU. Akronim OLAF dolazi iz imena Ureda na francuskom: Office Européen de Lutte antifraude.

Olafovi središnji uredi nalaze se u Bruxellesu u Belgiji, a njegovo osoblje dolazi iz cijele Europske unije, a to su istražitelji, forenzički stručnjaci, analitičari podataka, stručnjaci za politiku…

Neki od nedavnih primjera uspješne suradnje

I u Hrvatskoj je OLAF otkrio desetke prijevara, a u njihovom sprečavanju intenzivno surađuje i s uredom europskog tužitelja EPPO-om. Primjerice, potkraj ožujka 2024. godine EPPO je objavio kako je otkrio skupinu koja je bez PDV-a uvozila gorivo u Italiju iz Hrvatske.

Koordiniranom akcijom Ureda Europskog javnog tužitelja (EPPO) u Napulju, Bologni i Rimu, razbijena je kriminalna skupina koja je navodno uvozila gorivo na talijansko tržište iz Hrvatske, Slovenije i drugih zemalja, sustavno izbjegavajući plaćanje PDV-a, objavio je EPPO na svojoj službenoj stranici. Istraga, kodnog naziva “Fuel family”, dovela je do sudskih mjera protiv osam osoba. Nalog za zamrzavanje oko tristo milijuna eura također je izvršen protiv 59 osumnjičenih i trinaest tvrtki za koje se smatra da sudjeluju u toj prijevari, navodi se na stranicama EPPO-a.

Prema istrazi EPPO-a, gorivo se uvozilo od dobavljača u Hrvatskoj i Sloveniji, i iz drugih zemalja, a u lancu je sudjelovalo više od četrdeset trgovaca koji su zatim “nestali” ne plativši porez. Na vrhu tog lanca je tvrtka sa sjedištem u Rovigu i skladištem u Magenti. Većina goriva je, prema istrazi, dopremljena u to skladište, a ostatak distributerima. Zbog neplaćanja PDV-a skupina je mogla prodati gorivo po iznimno povoljnim cijenama. Prema EPPO-u, nositelj prijevare je kriminalna organizacija s najmanje deset osumnjičenika, od kojih su neki i obiteljski povezani. Petorici osumnjičenih određen je kućni pritvor, a trojica se moraju redovito javljati policiji. Osuđeni su za kazneno djelo prijevare s PDV-om, zločinačko udruženje i pranje novca.

Ta je shema generirala preko milijardu dolara, pa je nanesena šteta od 260 milijuna eura zbog neplaćenog PDV-a. EPPO sumnjiči spomenutu skupinu da je “oprala” više od trideset i pet milijuna eura nezakonitih novčanih sredstava koristeći bankovne račune tvrtki sa sjedištem u Mađarskoj i Rumunjskoj.

Polovicom 2024. godine EPPO je optužio dvije osobe zbog mita i trgovanja utjecajem.

U Zagrebu je podigao optužnicu protiv dvojice hrvatskih državljana zbog primanja i davanja mita te zbog trgovanja utjecajem, i to nakon istrage u vezi s radovima na sanaciji jame za odlaganje otpada Sovjak. Sumnja se da su dvojica optuženika u razdoblju od prosinca 2020. do veljače 2022. davali i primali mito za trgovanjem utjecajem.

“Naime, iz rezultata istrage slijedi da je drugooptuženi koristio svoje veze u trgovačkim društvima i financijskim institucijama kako bi pomagao prvooptuženiku u provođenju njegovih poslovnih aktivnosti i ostvarenju poslovnih ciljeva. Zauzvrat mu je prvooptuženik pristao platiti određeni novčani iznos.” — poručeno je iz ureda europskog tužitelja.

Podsjetimo, afera je izbila u listopadu 2023. godine, a uključena su dvojica hrvatskih poduzetnika, Robert Gotić i Miroslav Šaravanja. Riječ je o slučaju sanacije jame Sovjak u Viškovu, najveće crne jame u Hrvatskoj, čija je ukupna vrijednost viša od četrdeset i četiri milijuna eura.

Na temelju prikupljenih dokaza utvrđeno je da je prvooptuženik predvodio zajednicu ponuditelja u natječaju za javni projekt vrijedan četrdeset i četiri milijuna eura — “Projektiranje i izvođenje radova sanacije jame Sovjak”, koji je bio sufinanciran sredstvima Kohezijskog fonda Europske unije. Isto tako, utvrđeno je da je drugooptuženi prvooptuženiku osigurao daljnje neometano odvijanje poslovanja ponudivši mu prijeko potrebnu pomoć u fazi provedbe projekta.

“Nadalje, iz rezultata provedene istrage slijedi i da je prvooptuženik zatražio od drugooptuženika da kod jedne banke osigura njegovom trgovačkom društvu bankovna jamstva, kako bi ono moglo nastaviti svoje druge poslovne aktivnosti. Zauzvrat je prvooptuženik platio drugooptuženom najmanje 130.000 eura, u tri navrata.” — opisano je nedjelo. Ako budu proglašeni krivima, optuženici bi mogli biti osuđeni na zatvorsku kaznu do osam godina.

EPPO i OLAF su se već pokazali kao snažni saveznici u borbi protiv korupcije i prijevara u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj. Njihova suradnja temelji se na podjeli uloga: dok OLAF provodi administrativne istrage koje mogu uključivati preporuke za korektivne mjere, EPPO preuzima kaznene postupke i procesuiranje osumnjičenih. Takva suradnja omogućuje sveobuhvatno djelovanje koje obuhvaća sve faze borbe protiv prijevara, od prikupljanja dokaza do pravosudnog procesuiranja.

Osim izravnih istraga i kaznenih postupaka, EPPO i OLAF pridaju veliku važnost edukaciji i prevenciji. Organiziraju se radionice, seminari i edukativni programi za državne službenike, pravnike i širu javnost kako bi se povećala svijest o važnosti borbe protiv korupcije i prijevara. Te aktivnosti također uključuju obuku o najboljim praksama u prikupljanju dokaza, vođenju istraga i korištenju digitalnih alata.

Dolazak EPPO-a u Hrvatsku već pokazuje prve pozitivne pomake, no još uvijek postoji puno prostora za napredak. U nadolazećim godinama očekuje se daljnje jačanje kapaciteta EPPO-a i bolja koordinacija s nacionalnim pravosudnim sustavom.

Dolazak EPPO-a, u suradnji s OLAF-om, tako predstavlja značajan iskorak u jačanju borbe protiv korupcije i zaštite financijskih interesa Europske unije, ali i nove europske pravde u Hrvatskoj. Ta suradnja donosi dodatne resurse, ekspertizu i međunarodnu koordinaciju koja je ključna za učinkovito suzbijanje gospodarskog kriminala. Uz stalnu podršku i suradnju s nacionalnim tijelima, EPPO i OLAF mogu značajno doprinijeti stvaranju pravednijeg, transparentnijeg i otpornijeg pravosudnog sustava u Hrvatskoj. To je pogotovo važno jer je EK i u 2024. godini ocijenila hrvatsko pravosuđe — najgorim u Europskoj uniji.

Pravosuđe najgore u EU, suci i sudovi nisu neovisni

Krajem proljeća 2024. godine Europska komisija (EK) objavila je izvještaj “Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za tekuću 2024.”, prema kojem je Hrvatska i dalje na začelju među dvadeset i sedam država članica po neovisnosti sudaca i državnih odvjetnika.

Europska komisija je u izvješću navela kako primjećuje pozitivne trendove da se percepcija građana EU-a prema pravosuđu popravlja, no da Hrvatska još uvijek drži zadnje mjesto. Dugi niz godina mišljenje je građana da je hrvatsko pravosuđe na niskim granama, a takvi su stavovi pretočeni i u aktualnom dvanaestom po redu izvještaju EK za države članice.

Primjerice, prema izvještaju, sedamdeset posto hrvatskih građana smatra da im sudovi i suci nisu neovisni. Stupanj njihove neovisnosti više od trideset posto ispitanika doživljava “jako lošim”, a ostatak ispitanika “uglavnom loše”. Tek nešto više od dvadeset posto građana pravosuđe smatra uglavnom dobrim ili jako dobrim, dok je kao odgovor “ne zna” ponudio minimalan postotak anketiranih.

Donji dio ljestvice država članica uz Hrvatsku drže Bugarska, Poljska i Slovačka; a na samom vrhu neovisnosti pravosuđa je Danska, koju slijede Finska, Austrija, Švedska, Luksemburg i Njemačka.

Susjedna Slovenija je na osamnaestom mjestu, a Mađarska na dvadesetom mjestu. Iako je Mađarska prema prethodnim izvještajima europskih institucija i nevladinih organizacija na samom dnu EU zbog sustavnog kršenja vladavine prava i utjecaja vlasti na medije, relativno povoljna percepcija mađarskih ispitanika može se promatrati upravo kroz uzročno-posljedične veze manje kritičnosti građana i stupnja medijskih (ne)sloboda.

Među dvadeset i sedam članica, u Hrvatskoj je najviši postotak građana koji tvrde da suci nisu neovisni, i to zbog uplitanja i pritiska vlasti te političara. Uplitanje političara u rad sudaca vidi šezdeset posto hrvatskih ispitanika, što je veći postotak anketiranih i od Poljske, Slovačke i Bugarske.

Čak pedeset posto ispitanih hrvatskih građana smatra da su suci ovisni o nekim ekonomskim i drugim interesnim krugovima. Oko četrdeset i pet posto smatra da je sadašnji status i pozicija hrvatskih sudaca razlog njihove nedovoljne neovisnosti.

S druge strane, Hrvatska je na vrhu država EU-a po broju sudaca na 100.000 stanovnika — njih čak 42. Usporedbe radi, najmanje ih je u Irskoj i Danskoj, s od tri do šest sudaca na 100.000 stanovnika. No, bez obzira na rekordan broj sudaca, u promatranom razdoblju 2020. do 2022., Hrvatska je bila zemlja s najviše neriješenih građanskih i trgovačkih predmeta na razini cijele EU, što dovoljno govori o (ne)učinkovitosti hrvatskog pravosudnog sustava.

Pregled stanja u području pravosuđa u EU radi se od 2013. godine, a jedan je od instrumenata za vladavinu prava u EU koji EK koristi za praćenje pravosudnih reformi u državama članicama. U dokumentu se ponajviše razmatraju tri glavna kriterija: učinkovitost, kvaliteta i neovisnost pravosuđa.

Iz EK su u Izvješću poručili — da neovisni pravosudni sustavi pozitivno utječu na odluke o ulaganjima i projektima EU. Drugim riječima, jaki pravosudni sustav i učinkovita pravda potiču i strana ulaganja. EU u okviru programa Pravosuđe za razdoblje 2021. do 2027. zato ulaže više od 305 milijuna eura za daljnji razvoj europskog područja pravosuđa.

AmCham kritizira: Unaprijedite pravosuđe!

Da je unapređenje pravosuđa jedno od ključnih stavki razvoja gospodarstva u Hrvatskoj, poručili su i polovicom srpnja 2024. godine predstavnici Američke gospodarske komore u Hrvatskoj (AmCham). Na sastanku s Damirom Habijanom, ministrom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, predstavili su dva dokumenta: “Preporuke za unapređenje pravosuđa” te “Stvaranje jedinstvenog nacionalnog sudskog registra”.

Iz AmChama su naveli kako je pravosuđe u Hrvatskoj još uvijek određena vrsta kočnice razvoja gospodarstva, te da je zbog toga daljnje unapređenje pravosuđa potrebno kako bi se Hrvatska približila razini zemalja koje su joj sada ravnopravni partneri.

U “Preporukama za unaprjeđenje pravosuđa” istaknuli su pet područja za napredak, a to su: specijalizacija sudaca, izmjena metodologije za ocjenjivanje obnašanja sudačke dužnosti, promocija alternativnog rješavanja sporova, stvaranje nacionalnog sudskog registra te infrastrukturne promjene i modernizacija komunikacije sa strankama.

U “Stvaranju jedinstvenog nacionalnog sudskog registra” predložili su objedinjavanje postojećih sudskih registara u jedinstveno tijelo. Ostale preporuke odnosile su se na izmjene procesnih pravila, elektroničko podnošenje prijava, objavu odluka Visokog trgovačkog suda i transparentnost u vezi s tim te hitno rješavanje žalbi.

AmCham je predložio spomenutu reformu hrvatskog pravosudnog sustava kako bi se uskladio s potrebama današnjeg vremena i budućnosti, te kako bi se ponovno ojačale upravo one primarne funkcije sustava registra zbog kojih je on izvorno i uspostavljen. AmCham je poručio kako trenutno svjedočimo strelovitom globalnom napretku u tehnologiji, političkoj stabilnosti te dinamičnom gospodarskom okruženju u kojem postojeći sustav, koji čini devet sudskih registara — zahtijeva znakovitu prilagodbu te strukturnu reformu.

Prema američkim preporukama, nužna je modernizacija komunikacije u pravosuđu, jer primjerice stranke još uvijek moraju fizički dolaziti na sud, zato što je postojeća pravosudna infrastruktura pravosudnih tijela neprikladna, pogotovo u zabačenijim dijelovima zemlje i otocima. Tamo se događa da pojedini sudovi i suci nemaju fiksne telefone, zbog čega je pravodobna komunikacija o pojedinim pitanjima u predmetima onemogućena te stranke trebaju fizički posjetiti sud.

Prema prijedlogu, potrebno je uspostaviti i praksu na sudovima u vezi s odgovaranjem i pružanjem informacija strankama s predmetne e-mail adrese. U protivnom, samo uvođenje e-mail adrese neće dovesti do pozitivnih učinaka.

U prijedlozima su istaknute i neke nelogičnosti, primjerice, da se trenutačno spisi putem sustava e-komunikacije prvo dostavljaju u pisarnicu (koja potom u većini slučajeva ispisuje dokumente na papir), a ne izravno sucu, što utječe na brzinu postupka te negira glavne prednosti e-komunikacije kao brzog i učinkovitog digitalnog sustava. Predložilo se zato moderniziranje računalnih sustava sudaca koji bi omogućili sucima samostalan pristup e-komunikaciji.

Svi primjeri i zamjerke ukazuju da je reforma hrvatskog pravosuđa nužnost, kao i što bolje usklađivanje s pravnom stečevinom EU. Prijedlozi zapadnih demokracija i partnerskih zemalja zato su dobrodošli, kao i spomenute europske institucije koje se trude uvesti što više pravde u najmlađu EU članicu.