Poljoprivreda se smanjuje, cijena proizvoda raste

Poljoprivreda je u Hrvatskoj dugogodišnja tradicija i sektor od strateške važnosti, no unatoč povoljnim uvjetima za razvoj, domaća poljoprivredna proizvodnja bilježi dugogodišnji pad. Iako Hrvatska raspolaže kvalitetnim obradivim zemljištem, raznolikim klimatskim uvjetima i bogatom baštinom u proizvodnji hrane, statistike pokazuju da je poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj pala za gotovo 10 posto u posljednjem desetljeću. Smanjenje proizvodnje i razni strukturni problemi ugrožavaju domaću opskrbu i smanjuju konkurentnost na međunarodnom tržištu.

Razlozi za pad poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj su složeni i uključuju niz unutarnjih i vanjskih čimbenika, kao što su usitnjeni posjedi, manjak modernizacije i niska produktivnost rada, financijske poteškoće i ograničen pristup kapitalu. Nadalje, neusklađenost s europskim standardima i visokim regulatornim zahtjevima otežava domaćim proizvođačima izlazak na strana tržišta. Ovi problemi onemogućavaju poljoprivrednicima da u potpunosti iskoriste potencijal zemlje za proizvodnju hrane te ograničavaju sposobnost Hrvatske da osigura vlastitu prehrambenu sigurnost.

Više od polovice poljoprivrednih posjeda u Hrvatskoj zauzimaju manje površine, što dovodi do usitnjene proizvodnje koja nije ekonomski održiva. Usitnjeni posjedi otežavaju uvođenje mehanizacije i moderne tehnologije jer mali proizvođači nemaju financijske resurse za ulaganje u naprednu opremu, a često su prepušteni tradicionalnim metodama koje smanjuju produktivnost.

Demografska slika ruralnih područja Hrvatske pokazuje pad broja mladih ljudi zainteresiranih za rad u poljoprivredi. Mlađe generacije sve se manje odlučuju za poljoprivredne karijere, što rezultira smanjenjem radne snage i gubitkom stručnog kadra. Ovaj problem dodatno pojačava sezonalnost radne snage, što utječe na kontinuitet proizvodnje i kvalitete usjeva.

Hrvatski poljoprivrednici često se suočavaju s ograničenim pristupom financiranju jer su kamatne stope i uvjeti za zaduživanje nepovoljni za male proizvođače. Potrebna su veća ulaganja u opremu, infrastrukturu i modernizaciju, no visoki troškovi sprječavaju proizvođače da unaprijede poslovanje i povećaju produktivnost. Iako postoje poticaji i subvencije, njihova distribucija često ne odgovara stvarnim potrebama poljoprivrednika.

Hrvatska također zaostaje u primjeni digitalnih i inovativnih tehnologija u poljoprivredi, što ograničava produktivnost i efikasnost. Suvremene metode obrade tla, automatizirani sustavi za navodnjavanje, satelitski nadzor usjeva i digitalne platforme za upravljanje proizvodnjom nisu široko dostupne ni korištene u domaćoj poljoprivredi. Nedostatak tehnologije povećava ranjivost proizvođača na klimatske promjene i vanjske utjecaje.

Domaći poljoprivrednici suočavaju se s izazovima u distribuciji svojih proizvoda i osiguranju pristupa tržištima. Transportni sustav nije dovoljno razvijen, a dodatni problem predstavljaju distributeri i veliki trgovački lanci koji često favoriziraju strane proizvode zbog njihovih nižih cijena i bolje dostupnosti.

Utjecaj pada proizvodnje na domaće tržište i prehrambenu sigurnost

Pad poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj ima dugoročne posljedice na prehrambenu sigurnost i dostupnost domaćih proizvoda. S obzirom na rastuću potražnju za hranom i sve veće cijene prehrambenih proizvoda, smanjena proizvodnja smanjuje opskrbu domaćim proizvodima i čini zemlju sve ovisnijom o uvozu. Uvoz hrane iz drugih zemalja, iako često jeftiniji, dugoročno ugrožava domaće proizvođače i narušava konkurentnost hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.

U 2023. godini dogodio se drastičan pad poljoprivrede jer je zabilježeno čak 2 milijuna manje peradi, svinja 169.000, a ovaca 106.000 manje nego godinu prije. U toj godini vrijednost proizvodnje je iznosila 2,8 milijardi eura, što je smanjenje od 12,5 posto u odnosu na 2022. godinu.

Od nekadašnjih 20 tisuća proizvođača mlijeka danas se u Hrvatskoj time bavi tek između 3.500 i 4.000.

S druge strane događa se veliki rast cijena poljoprivrednih proizvoda, odnosno hrane i sve veći uvoz nauštrb izvoza koji se smanjuje. Od 2020. godine potrošačke cijene rasle su 37 posto, a proizvođačke cijene u poljoprivredni rasle su 34 posto. Proizvođačke cijene u prehrambenoj industriji rasle su 24 posto, a uvozne cijene su rasle 42 posto.

U prvom kvartalu 2024. godine vrijednost uvoza hrane i živih životinja bila je čak 67 posto veća od izvoza.

Zbog svega navedenog očekuje se i rast cijena poljoprivrednih proizvoda u ovoj godini za 1,3 posto u odnosu na lanjsku, pri čemu bi cijene biljnih proizvoda mogle porasti za 4,2 posto, predvidjeli su polovicom studenog objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) o prognozi cijena u poljoprivredi.

Očekuje se porast cijena biljnih proizvoda zbog porasta cijena u svim skupinama koje imaju velik udio u biljnoj proizvodnji, a pad cijena očekuje se u skupini žitarica.

Tako se prognozira rast cijena voća za 28,5 posto, krumpira, uključujući sjemenski za 6,2 posto, vina za 14,6 posto, maslinovog ulja za 10,3 posto, industrijskog bilja za 11 posto itd.

Istodobno se očekuje rast cijena te veterinarskih usluga za 9,7 posto, što će dodatno otežati situaciju preostalim stočarima.

Prognoza indeksa cijena u poljoprivredi za 2024. izračunana je na temelju kretanja cijena poljoprivrednih proizvoda od siječnja do rujna tekuće godine i procjene kretanja cijena za razdoblje listopad – prosinac.

Cijene korištene za izračun prognoze za prvih devet mjeseci 2024. dobivene su iz tromjesečnih istraživanja o otkupu i prodaji poljoprivrednih proizvoda i ostalih istraživanja DZS, administrativnih podataka iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te ostalih administrativnih izvora.

No rast cijena nije jedini problem. Jedan od važnih aspekata je i održivost ruralnih zajednica koje ovise o poljoprivredi kao glavnom izvoru prihoda. Depopulacija i migracija iz ruralnih područja u gradove dodatno smanjuje proizvodne kapacitete te povećava pritisak na urbane sredine. Održavanje ruralnih zajednica vitalnim preduvjet je za razvoj lokalne poljoprivrede, smanjenje nezaposlenosti i očuvanje tradicije u proizvodnji hrane. Ako se trend smanjenja proizvodnje nastavi, Hrvatska će biti suočena s daljnjom marginalizacijom poljoprivrede i manjkom domaćih proizvoda u svojoj prehrambenoj ponudi.

Prilike za izvoz na strana tržišta, ali prije svega zadovoljavanje domaćeg

Unatoč izazovima s kojima se suočava poljoprivreda u Hrvatskoj, zemlja ima značajan potencijal za izvoz svojih proizvoda na međunarodno tržište. Bogata prirodna baština, geografska raznolikost i tradicionalni proizvodi poput maslinovog ulja, vina, pršuta i sira nude mogućnost za plasman na inozemna tržišta. Međutim, prilike za izvoz nisu dovoljno iskorištene, a hrvatski proizvođači suočeni su s brojnim preprekama, uključujući manjak promocije, ograničenu proizvodnju i neadekvatne logističke resurse.

Hrvatska je poznata po kvalitetnim poljoprivrednim proizvodima kao što su maslinovo ulje, med, vino, sirevi i pršut. Ovi proizvodi često nose oznake zemljopisnog podrijetla i kvalitetu koja je prepoznata na međunarodnim sajmovima i natjecanjima. Proizvodi s geografskom oznakom, poput Paškog sira ili istarskog maslinovog ulja, visoko su cijenjeni zbog svoje autentičnosti i tradicionalnog načina proizvodnje.

S obzirom na rastuću svijest o zdravoj prehrani i okolišu, međunarodno tržište sve više traži ekološke i organski uzgojene proizvode. Hrvatska ima značajne resurse za ekološku poljoprivredu, ali je potrebno dodatno ulaganje u certifikaciju i promociju kako bi se domaći ekološki proizvodi pozicionirali kao konkurentni na svjetskoj sceni.

Veliki broj turista koji posjećuju Hrvatsku svake godine otvara priliku za plasman poljoprivrednih proizvoda, ne samo u restoranima i hotelima, već i kroz izvoz. Mnogi turisti upoznaju se s hrvatskim proizvodima tijekom odmora i često traže načine za kupnju tih proizvoda u svojim zemljama. Ova potražnja može poslužiti kao ulaz na strana tržišta i povećati prepoznatljivost hrvatskih proizvoda u svijetu.

No prije svega, treba osigurati dostupnost najkvalitetnije hrane za domaće tržište. Primjerice, ‘Ekološka Tržnica Jarun’ jedan je od pokretača snažnog trenda prodaje i dostupnosti domaćih ekoloških proizvoda za potrošače u Zagrebu.

Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranja grada Zagreba organizirao je dana 5. studenog 2024. godine u Zagrebačkom inovacijskom centru d.o.o. – ZICER na Zagrebačkom Velesajmu, konferenciju pod nazivom „Budućnost tržišta domaće ekološke hrane – primjer zagrebačke tržnice JARUN“ s ciljem snažnije promocije i vidljivosti ekoloških proizvoda i domaćih ekoloških proizvođača tržnice, koji svoje proizvode prodaju na tržištu grada Zagreba te kako bi potaknuli još bolju prodaju i dostupnost domaćih ekoloških proizvoda za potrošače.

Zagrebački holding d.o.o. podružnica Tržnice Zagreb u suradnji s Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje i Upravnim odjelom za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije, pokrenuli su naime tijekom proljeća 2024. godine ekološku tržnicu na Jarunskoj tržnici u Zagrebu.

Na ekološkoj tržnici sudjeluju isključivo domaći proizvođači prehrambenih proizvoda sa ekološkim certifikatom i oni u prijelaznom razdoblju za ekološku proizvodnju. Nakon početnih odličnih rezultata posjete i prodaje tijekom proljeća i ljeta, Grad Zagreb, nastavlja sa radom na promociji ekološke tržnice i prodaje ekoloških proizvoda na Jarunskoj tržnici.

Proizvodnjom visokokvalitetne hrane s malim utjecajem na okoliš, ekološka poljoprivreda igra ključnu ulogu u razvoju održivog prehrambenog sustava za EU. Nakon Akcijskog plana EU-a za razvoj ekološke proizvodnje u EU-u, usvojenog 2021., Komisija radi na daljnjem promicanju prednosti ekološke proizvodnje. Strateški planovi ZPP-a u trenutnoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici također pružaju veću financijsku potporu – 14,7 milijardi eura od 2023. do 2027. – za poljoprivrednike u EU-u koji prelaze na ekološku poljoprivredu i ostaju u njoj. Gotovo sve države članice sada po prvi put imaju uspostavljene sveobuhvatne strategije ekološke proizvodnje, a Hrvatska također treba iskoristiti momenat.

Razlozi za neiskorištenost izvoznih prilika i domaćeg tržišta

Hrvatski poljoprivredni sektor još uvijek se oslanja na male proizvođače i sezonsku proizvodnju, što ograničava količine proizvoda dostupne za pokrivanje domaćeg tržišta, a kamoli za izvoz. Manjak velikih proizvođača koji mogu ispuniti velike narudžbe stranih tržišta i osigurati kontinuiranu opskrbu predstavlja prepreku za izlazak na međunarodno tržište.

Poljoprivrednici u Hrvatskoj često djeluju samostalno, bez udruživanja u zadruge ili proizvođačke organizacije. Ovo ograničava njihovu pregovaračku moć i sposobnost da zajednički plasiraju svoje proizvode. Udruživanje bi omogućilo bolju koordinaciju proizvodnje, lakši pristup financijskim resursima i snažniju poziciju na tržištu.

Hrvatska poljoprivreda nema dovoljno snažnu promociju, što smanjuje prepoznatljivost i vrijednost domaćih proizvoda. Iako postoje određene kampanje i promocije na sajmovima, često su usmjerene na pojedinačne proizvode ili male proizvođače, bez koordinirane strategije koja bi omogućila sveobuhvatan plasman hrvatske poljoprivredne ponude.

Procesi vezani za izvoz, uključujući carinske formalnosti i prateću dokumentaciju, često su složeni i zahtijevaju dodatna financijska ulaganja. Birokratske prepreke ograničavaju brzinu i efikasnost izvoza te opterećuju male proizvođače koji nemaju potrebna sredstva i znanje za izvođenje administrativnih procedura.

Da bi hrvatski proizvodi bili konkurentni na domaćem i stranom tržištu, potrebno je ulagati u inovacije, istraživanje tržišta i razvoj novih tehnologija. Iako određeni proizvođači uspješno implementiraju inovacije u proizvodnji, većina se suočava s financijskim ograničenjima koja onemogućuju razvoj novih proizvoda i prilagodbu međunarodnim standardima.

Kako poboljšati proizvodnju i iskoristiti potencijal

HUP-Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede donijela je polovicom studenog 2024. godine niz preporuka s ciljem poboljšanja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, zbog jačanja domaće proizvodnje.

Predložila je korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta, ali da se prijava na natječaj za zakup onemogući svim poljoprivrednim proizvođačima koji zadnjih pet godina na svom zemljištu upisnom u ARKOD (evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom obliku) ne mogu dokazati legitimnu poljoprivrednu proizvodnju putem računa.

Za udrugu je ‘crna poljoprivreda’ jedan je od najvećih problema, a država bi se s njom trebala izboriti kroz novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

U udruzi su predložili i promjenu omjera proizvodnih i neproizvodnih bodova s ciljem povećanja poljoprivredne proizvodnje i izmjenu odredbe o maksimalnoj površini tako da korisnik može dobiti maksimalno 100 posto površine koju ima upisano u ARKOD.

Iz HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede predložili su i smanjenje omjera bodova domicilnosti u korist poljoprivredne proizvodnje i prerade te urednih poljoprivrednih proizvođača.

Prema trenutnoj odredbi omjera bodova domicilnosti i maksimalne površine po jedinici lokalne samouprave – najbolji poljoprivrednici otežano zadržavaju i dobivaju poljoprivredno zemljište.

Predložena je i promjena ispunjavanja kriterija omjera uvjetnih grla i površina zemljišta za mljekare/stočare te učinkovitije i točnije vrednovanje uspješnosti mljekara/stočara, zatim produljenje ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta uz jasan dokaz obavljanja poljoprivredne proizvodnje na površinama pod privremenim ugovorima uz obavezno zadržavanje cijene zakupa iz ugovora o privremenom korištenju.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) predložila je i jasnije definiranje postupanja jedinica lokalne samouprave za određivanje površina namijenjenih za proizvodnju voća i povrća, definiranje trajnih nasada kao posebne kategorije Zakona o poljoprivrednom zemljištu i promjenu načina pripreme natječaja za vinare i maslinare.

Zatražili su zato i kategorizaciju krških pašnjaka na urbane i neurbane krške pašnjake te da se obraslo zemljište u vlasništvu države namjeni za prodaju.

Uz ove osnovne prijedloge udruženja, osnivanje proizvođačkih organizacija i zadruga također bi omogućilo bi bolje povezivanje poljoprivrednika, koordinaciju proizvodnje i pristup tržištima. Udruživanje bi također smanjilo troškove distribucije i omogućilo učinkovitiji plasman proizvoda.

Potrebna je koordinirana marketinška strategija koja će pozicionirati hrvatske proizvode kao kvalitetne i autentične na međunarodnom tržištu. Država, zajedno s proizvođačima, može financirati i organizirati promociju na sajmovima i putem online kanala kako bi se povećala prepoznatljivost.

Subvencioniranje i poticaji za implementaciju novih tehnologija, digitalizaciju i ekološku proizvodnju također mogu povećati konkurentnost poljoprivrednog sektora u Hrvatskoj. Uvođenje inovacija u proizvodnju i distribuciju omogućit će kvalitetniji plasman proizvoda na međunarodno tržište.

Smanjenje birokratskih prepreka i pojednostavljenje izvoza smanjilo bi troškove i ubrzalo proces izvoza, čime bi se olakšalo plasiranje domaćih proizvoda na međunarodna tržišta.

Demografska implozija u ruralnim krajevima i njezin utjecaj na poljoprivredu

Demografski pad, odnosno smanjenje broja stanovnika i starenje populacije, predstavlja jedan od najvećih problema za ruralna područja u Hrvatskoj. Ova pojava posebno je izražena u krajevima poznatim po poljoprivredi, kao što su Slavonija, Lika i Dalmatinska zagora, gdje proces depopulacije i migracije stanovništva ostavlja dugoročne posljedice na održivost poljoprivrednog sektora i samih zajednica. Ovi krajevi suočeni su s odlaskom mladih generacija, smanjenjem radne snage i gubitkom znanja u poljoprivrednim tehnikama, što smanjuje ukupnu proizvodnju i vodi prema smanjenju poljoprivredne raznolikosti. Uz demografske promjene, ovi procesi imaju ozbiljne ekonomske i socijalne posljedice na cijele zajednice koje se već suočavaju s niskom stopom zapošljavanja i ekonomskom stagnacijom.

S obzirom na to da su mnoga ruralna područja suočena s ograničenim prilikama za zaposlenje, sve veći broj mladih odlučuje se preseliti u urbanizirane sredine ili inozemstvo u potrazi za boljim uvjetima. Posljedica toga je drastično smanjenje radne snage koja bi mogla raditi u poljoprivredi. Ovaj trend uzrokuje sljedeće probleme:

Poljoprivreda je sektor koji zahtijeva intenzivan rad i stalnu prisutnost u procesima obrade tla, berbe i brige o usjevima. Odlazak mladih znači da ostaje sve manje ljudi sposobnih za obavljanje teških fizičkih poslova, što dovodi do pada produktivnosti i napuštanja poljoprivrednog zemljišta.

S obzirom na sve veću digitalizaciju i modernizaciju poljoprivrede, mladi ljudi koji su obrazovani za primjenu novih tehnologija u poljoprivredi napuštanjem ruralnih krajeva dodatno smanjuju kapacitet zajednica da se prilagode novim poljoprivrednim trendovima. Poljoprivrednici u ovim krajevima često se oslanjaju na tradicionalne metode rada koje mogu biti nedovoljno produktivne i manje prilagođene tržišnim zahtjevima.

Poljoprivredne tehnike, tradicije i znanja koja su se prenosila generacijama postupno se gube jer nema mladih koji bi nastavili obiteljske poslove u poljoprivredi. U mnogim slučajevima obiteljska gospodarstva koja nemaju nasljednike propadaju ili se prodaju, čime dolazi do gubitka proizvodnih kapaciteta i smanjenja raznolikosti u proizvodnji.

Starenje populacije još je jedan aspekt demografske implozije koji dodatno ugrožava poljoprivredni sektor u Hrvatskoj. Ruralna područja postaju sve starija jer mlade generacije napuštaju svoja ognjišta, dok stariji poljoprivrednici nisu u mogućnosti ili motivirani za povećanje produktivnosti i modernizaciju rada. Ovo starenje populacije ima nekoliko posljedica:

Starenje poljoprivrednika znači da se kapacitet za rad smanjuje, a inovacije se sporije primjenjuju. Stariji poljoprivrednici obično se oslanjaju na tradicionalne metode koje ne prate moderne zahtjeve tržišta, čime dolazi do smanjenja konkurentnosti i prilagodljivosti poljoprivredne proizvodnje.

Kada ruralne zajednice ostaju bez mlađih članova, cijela lokalna ekonomija trpi, jer se smanjuje potražnja za robama i uslugama, a time i mogućnosti za radna mjesta u sektoru poljoprivrede. Kako se broj poljoprivrednika smanjuje, opada i interes za daljnje ulaganje u lokalne zajednice, što doprinosi daljnjoj depopulaciji.

Mnogi stariji poljoprivrednici ovise o državnim poticajima i subvencijama za održavanje svojih gospodarstava. No, ovakav sustav može stvoriti ovisnost o financijskim potporama, što onemogućuje dugoročno održivo poslovanje. Zbog starosne dobi poljoprivrednika, poticaji često služe kao privremena mjera, a ne kao dugoročno rješenje za održavanje proizvodnje i ekonomske stabilnosti.

Potencijalne strategije za rješavanje demografskih izazova i revitalizaciju poljoprivrede

Hrvatska poljoprivreda oslanja se na dugu tradiciju proizvodnje specifičnih i autentičnih proizvoda poput maslinovog ulja, vina, pršuta, sira i meda, koji čine dio identiteta i kulturne baštine pojedinih regija. Demografski pad u ruralnim krajevima ugrožava očuvanje ovih tradicionalnih proizvoda jer nema dovoljno mladih poljoprivrednika koji bi nastavili obiteljsku proizvodnju i njegovanje tradicije.

Zbog demografske implozije i odlaska stanovništva dolazi do napuštanja proizvodnje autohtonih kultura i proizvoda koji su specifični za određene regije. Primjerice, Dalmatinska zagora poznata je po tradicionalnim maslinicima i vinogradima, dok su slavonske ravnice specifične za proizvodnju mesa i suhomesnatih proizvoda. Smanjenje broja poljoprivrednika dovodi do smanjenja ponude ovih proizvoda i gubitka autentičnosti poljoprivrednog sektora.

Specifične metode obrade tla, sadnje, berbe i pripreme proizvoda često se prenose unutar obitelji generacijama. No, s gubitkom mladih poljoprivrednika dolazi do gubitka ovog znanja jer nema nasljednika koji bi nastavili tradiciju. Ovo znanje ključno je za očuvanje kvalitete domaćih proizvoda i raznolikosti hrvatske poljoprivredne baštine.

Autohtoni poljoprivredni proizvodi često su važan segment turističke ponude, osobito u ruralnim područjima koja privlače posjetitelje svojim gastronomskim specijalitetima i autentičnom hranom. Pad poljoprivredne proizvodnje u tim područjima smanjuje turističku ponudu, čime se gubi prilika za dodatne izvore prihoda i razvoj seoskog turizma koji može pomoći u održavanju lokalne zajednice.

Kako bi se smanjile posljedice demografske implozije u ruralnim poljoprivrednim područjima, potrebne su dugoročne strategije koje će poticati ostanak mladih i revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje.

Potrebne su mjere koje će mladim ljudima osigurati pristup zemljištu, financiranju i edukaciji. Primjerice, programi subvencioniranja kupnje zemljišta, financijska pomoć pri pokretanju poljoprivrednih gospodarstava i povoljni uvjeti kreditiranja mogu motivirati mlade poljoprivrednike da ostanu i razvijaju svoje gospodarstvo.

Da bi ruralna područja bila privlačna za život, potrebna su ulaganja u infrastrukturu poput prometnih mreža, dostupnosti obrazovanja, zdravstvenih usluga i digitalnih mreža. Osiguravanje osnovnih uvjeta za kvalitetan život u ruralnim područjima može potaknuti mlade da ostanu i nastave obiteljsku tradiciju poljoprivrede.

Uvođenje programa za osposobljavanje mladih u poljoprivrednim tehnikama i suvremenim tehnologijama može pomoći da mladi prepoznaju poljoprivredu kao održivu i profitabilnu karijeru. Edukacija o inovacijama u poljoprivredi, ekološkoj proizvodnji i upravljanju poljoprivrednim gospodarstvima omogućit će poljoprivrednicima da povećaju produktivnost i prilagode se zahtjevima tržišta.

Ruralna područja koja su bogata tradicionalnim proizvodima imaju priliku razvijati seoski turizam kao dodatan izvor prihoda. Povezivanje poljoprivrede s turizmom kroz degustacije, manifestacije i prodaju lokalnih proizvoda može pomoći u očuvanju tradicije i održavanju poljoprivredne proizvodnje u regijama s bogatom poljoprivrednom baštinom.