Trgovina i usluge: Nastavak rasta uz jedan novi IPO

Trgovina i usluge predstavljaju ključne komponente hrvatskog gospodarstva, osiguravajući osnovu za ekonomski rast, zapošljavanje i razvoj lokalnih zajednica. Ovi sektori ne samo da doprinose bruto domaćem proizvodu (BDP), već i oblikuju svakodnevni život građana, od kupovine osnovnih potrepština do korištenja usluga zdravstvene zaštite i obrazovanja. U ovom tekstu istražit ćemo različite aspekte trgovinske industrije i usluga u Hrvatskoj, uključujući povijesni razvoj, trenutne trendove, izazove i prilike, te analizirati ključne sektore i najznačajnije tvrtke.

Razvoj trgovine u Hrvatskoj prolazi kroz nekoliko važnih faza, koje su oblikovale današnje tržište. Tijekom Austro-Ugarske, trgovina je bila usmjerena na razvoj infrastrukture i povezanost s europskim tržištima. Nakon Drugog svjetskog rata, u okviru Jugoslavije, trgovina je bila pod kontrolom države, s centraliziranim planiranjem i distribucijom. Ova faza karakterizirana je nedostatkom konkurencije i inovacija.

S raspadom Jugoslavije i prelaskom na tržišno gospodarstvo 1990-ih, Hrvatska je doživjela značajne promjene u trgovinskom sektoru. Privatizacija je omogućila osnivanje privatnih poduzeća i razvoj maloprodaje. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji od 2013. godine dodatno je otvorilo vrata za međunarodnu trgovinu i investicije, potičući rast e-trgovine i modernih maloprodajnih lanaca.

Maloprodaja je jedan od najvažnijih sektora trgovine u Hrvatskoj, koji obuhvaća širok spektar proizvoda, uključujući prehrambene i neprehrambene artikle. Vodeći maloprodajni lanci su primjerice Konzum – najpoznatiji lanac supermarketa u Hrvatskoj, s velikim brojem prodajnih mjesta; Lidl – njemački discount lanac koji je stekao popularnost zbog povoljnih cijena i raznolike ponude kao i također prisutan Kaufland; Plodine, Eurospin, Spar, DM Drogerie Markt – lanac drogerija koji nudi širok asortiman proizvoda za njegu tijela i kućanstvo; BIPA – još jedan važan lanac drogerija s naglaskom na kozmetiku i proizvode za njegu, kao i Muller…

Trendovi u maloprodaji uključuju rast e-trgovine, s potrošačima koji sve više koriste online platforme za kupovinu. Ovaj trend je dodatno ubrzan pandemijom COVID-19, kada su mnogi trgovci morali prilagoditi svoje poslovanje.

Veleprodaja igra ključnu ulogu u distribuciji proizvoda, povezujući proizvođače i maloprodajne lance, a najpoznatiji je Metro, vodeći veleprodajni lanac koji nudi proizvode za profesionalne kupce. Izazovi u veleprodaji uključuju promjene u potrošačkim navikama i potrebu za bržom isporukom proizvoda.

Veliki udio u BDP-u

Trgovina i usluge čine ključni segment hrvatskog gospodarstva, igrajući značajnu ulogu u generiranju bruto domaćeg proizvoda (BDP) i zapošljavanju. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), sektor trgovine obuhvaća više od 20 posto ukupne ekonomske aktivnosti u zemlji, dok sektor svih usluga čini gotovo 60 posto BDP-a. Ova dva sektora ne samo da su među najvećim poslodavcima, nego su i ključni u održavanju stabilnosti gospodarstva, osobito u turistički orijentiranoj zemlji poput Hrvatske.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u 2023. godini udio trgovine u bruto domaćem proizvodu izraženom u tržišnim cijenama iznosio je 20,2 posto, u zaposlenosti pravnih osoba 17,8 posto i u broju aktivnih pravnih osoba 14,9 posto. Tako je sektor trgovine postao konkurentan sektoru turizma, što se tiče njegovog velikog udjela u BDP-u.

Povijesno gledano, trgovina u Hrvatskoj razvijala se kroz nekoliko faza. U razdoblju socijalizma, maloprodaja je bila usmjerena na državna poduzeća poput nekadašnjih robnih kuća i lokalnih trgovina. Nakon osamostaljenja 1991. godine, tržište se otvorilo za privatni kapital i strane investicije, što je rezultiralo dolaskom međunarodnih trgovačkih lanaca poput Lidla, Kauflanda i Spara. Paralelno, razvili su se i domaći trgovački lanci, od kojih su neki stekli značajnu regionalnu prepoznatljivost, primjerice Konzum i Studenac.

Sektor usluga također je doživio dinamične promjene, osobito nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji 2013. godine. Otvorenost prema stranom tržištu, tehnološke inovacije i rastuće potrebe potrošača transformirali su način pružanja usluga. Digitalizacija, dostava na kućnu adresu te integracija online i offline poslovanja postali su neizostavni elementi uspješnog poslovanja u modernoj ekonomiji.

Unatoč pozitivnim trendovima, sektor trgovine i usluga u Hrvatskoj suočava se s nizom izazova. Pitanja poput visoke stope PDV-a, rasta cijena osnovnih dobara i nepredvidivih zakonodavnih promjena, uključujući zabranu rada nedjeljom, dodatno opterećuju poslovanje. Osim toga, rastući trend inflacije utječe na potrošačke navike, smanjujući kupovnu moć građana i povećavajući pritisak na trgovačke lance.

Najveći igrači na tržištu

Hrvatsko tržište trgovine obilježeno je dinamičnim razvojem i intenzivnom konkurencijom između domaćih i stranih trgovačkih lanaca. Ovi igrači razlikuju se po veličini, strategijama, tržišnom udjelu i ciljnoj publici, ali svi zajedno čine okosnicu maloprodajnog sektora. U nastavku donosimo pregled najvažnijih igrača u ovom sektoru, uključujući njihove ključne karakteristike i poslovne modele.

Konzum, dio Fortenova grupe, najveći je domaći trgovački lanac s dugom tradicijom na hrvatskom tržištu. Osnovan 1957. godine, Konzum je godinama bio sinonim za maloprodaju u Hrvatskoj, posebice u segmentu prehrambenih proizvoda.

Konzum upravlja s više od 600 prodajnih mjesta diljem Hrvatske, pokrivajući velike gradove, ali i manja ruralna područja. Njegova mreža obuhvaća supermarkete, hipermarkete i male lokalne trgovine. Snaga Konzuma leži u širokoj dostupnosti i prilagodbi lokalnim potrebama, no problemi poput promjena vlasničke strukture tijekom restrukturiranja Agrokora izazvali su izazove u održavanju povjerenja potrošača.

Fokus na domaće proizvode i suradnju s lokalnim dobavljačima ostaje ključni dio Konzumove strategije. Uvođenje online trgovine dodatno je ojačalo njegovu poziciju u eri digitalizacije.

Njemački diskontni lanac Lidl prisutan je u Hrvatskoj od 2006. godine i brzo je stekao značajan udio na tržištu zahvaljujući niskim cijenama i učinkovitom poslovnom modelu. S više od 100 prodajnih mjesta, Lidl je postao jedan od glavnih igrača u segmentu maloprodaje prehrambenih proizvoda.

Lidl je poznat po minimalističkom pristupu asortimanu, što omogućava optimizaciju troškova i niže cijene. Uz to, fokus na kvalitetne privatne robne marke privukao je širok spektar potrošača. Lidl se izdvaja agresivnim marketinškim kampanjama i sezonskim ponudama, koje često uključuju neprehrambene artikle, čime povećava posjećenost.

Kaufland, također dio njemačke Schwarz grupe, specijalizirao se za velike prodajne centre i široku ponudu proizvoda, uključujući prehrambene i neprehrambene artikle. Kaufland je prisutan u većim urbanim sredinama, gdje njegovi hipermarketi privlače kupce tražeći “sve na jednom mjestu”.

Fokus ima na kvalitetu i konkurentne cijene, uz naglasak na privatne robne marke i redovite promotivne akcije. Kao i Lidl, Kaufland naglašava održivost kroz ekološke inicijative.

Studenac, središnji igrač u segmentu manjih formata trgovina, doživio je značajan rast nakon što je prešao u vlasništvo poljskog fonda Enterprise Investors 2018. godine. Njegova strategija akvizicije manjih trgovina omogućila je širenje diljem Hrvatske.

Više od 1250 trgovina čini Studenac najvećim trgovcem prema broju prodajnih mjesta u zemlji. Fokus na manje formate trgovina koji nude brz i jednostavan način kupovine prilagođen suvremenom načinu života jedna je od glavnih prednosti ovog trgovačkog lanca. Studenac je uspješno modernizirao svoj vizualni identitet i asortiman, čime je dodatno privukao mlađe potrošače.

Austrijski Spar na hrvatskom tržištu prisutan je od 2005. godine i usmjeren je na hipermarkete i supermarkete s bogatim asortimanom proizvoda. Spar trenutno ima više od 120 prodajnih mjesta u Hrvatskoj. Naglasak u poslovanju i ponudi ima na kvalitetnim proizvodima i širokom asortimanu, uz brojne vlastite robne marke. Spar također naglašava suradnju s lokalnim dobavljačima i ekološki održive proizvode. 

Visoka konkurencija i koncentracija prodajnih mjesta u urbanim područjima ograničavaju daljnje širenje, što je jedan od najvećih izazova daljnjeg poslovanja i konkurentnosti u Hrvatskoj.

Pored velikih igrača, u Hrvatskoj djeluju i brojni manji trgovački lanci koji se uglavnom oslanjaju na regionalne i lokalne mreže. Neki od njih uključuju Tommy, NTL i Plodine, koji su posebno snažni u određenim dijelovima zemlje.

Ovi lanci često dominiraju u manjim zajednicama gdje veliki trgovački lanci nisu toliko prisutni.

Glavni im izazov čini što se suočavaju s konkurencijom velikih lanaca koji imaju prednost u ekonomiji obujma i marketinškim resursima.

Najveći igrači na hrvatskom tržištu trgovine pokrivaju raznolike segmente potrošnje, od diskontnih trgovina i hipermarketa do malih kvartovskih dućana. Konkurencija između domaćih i stranih lanaca potiče inovacije i prilagodbu tržišnim zahtjevima, ali i povećava pritisak na cijene i marže.

Izazovi s visokim cijenama i inflacijom

Visoke cijene i inflacija postali su ključni izazovi za trgovinski sektor u Hrvatskoj, posebice nakon globalnih poremećaja u opskrbnim lancima, pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini. Ove promjene značajno su utjecale na svakodnevne troškove života, dok su trgovci prisiljeni balansirati između rasta ulaznih troškova i potražnje potrošača za povoljnijim cijenama.

Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina svjedočila naglom rastu cijena osnovnih proizvoda i usluga. Ključni faktori koji pridonose ovom problemu uključuju globalne, ali i lokalne čimbenike.

U globalne spadaju povećanje cijena energije, prekid opskrbnih lanaca i rast cijena sirovina. Cijene nafte, plina i električne energije dosegle su rekordne razine zbog globalnih geopolitičkih i tržišnih nestabilnosti. Pandemija je poremetila globalnu logistiku, što je dovelo do kašnjenja u isporuci i povećanja cijena proizvoda. Poljoprivredni proizvodi, poput žitarica, ulja i mesa, poskupjeli su zbog klimatskih promjena i smanjene ponude na globalnom tržištu.

Od lokalnih čimbenika tu je uvođenje eura, visok PDV i sezonalnost turizma. Premda su pozitivni učinci eura dugoročni, prijelaz na zajedničku valutu u siječnju 2023. godine prouzročio je zaokruživanje cijena naviše u mnogim sektorima. Vlada RH čak je uvela nepopularne mjere kontrole cijena i njihovog neopravdanog rasta, barem za ekonomiste koji zastupaju slobodno tržište. Hrvatska ima jednu od najviših stopa PDV-a u EU (25 posto), što povećava ukupnu cijenu proizvoda. Tijekom turističke sezone dolazi do povećane potražnje, što često povlači i rast cijena, posebno u obalnim regijama.

Inflacija, koja je u Hrvatskoj tijekom 2022. i 2023. dosegnula dvoznamenkaste stope, značajno je smanjila kupovnu moć građana. Posljedice su vidljive na svim razinama društva, posebno u promjenama u potrošačkim navikama te pritisku na kućne proračune.

Sve veći broj građana prelazi na jeftinije proizvode, posebice privatne robne marke trgovačkih lanaca. Kupci smanjuju nepotrebne troškove i češće biraju diskontne trgovine poput Lidla i Kauflanda. Povremena kupovina luksuznih ili brendiranih proizvoda zamijenjena je fokusom na osnovne potrebe.

Hrana i energija, kao ključne stavke troškova, značajno su poskupjele, što je dovelo do smanjenja sredstava za druge potrebe poput rekreacije, obrazovanja ili putovanja.

Trgovački lanci prilagodili su se izazovima inflacije kroz niz strategija usmjerenih na održavanje konkurentnosti i privlačenje kupaca:

Lidl, Kaufland i Spar značajno su proširili ponudu vlastitih brendova, koji su često 20-30 posto jeftiniji od brendiranih proizvoda. Konzum i Studenac također su razvili vlastite robne marke kako bi ponudili povoljnije opcije za svoje kupce.

Trgovački lanci sve češće organiziraju tjedne akcije i sniženja kako bi zadržali lojalnost kupaca. Uvođenje digitalnih kupona i programa vjernosti dodatno potiče kupce na povratak u iste trgovine.

Inflacija je ubrzala prelazak na online platforme, gdje potrošači mogu lakše usporediti cijene i pronaći povoljnije opcije. Konzum je proširio ponudu svoje e-trgovine, dok manji lanci poput Studenca također razmatraju daljnja ulaganja u digitalne platforme.

Utjecaj inflacije mogao bi trajati godinama, ostavljajući duboke posljedice na maloprodajni sektor, poput smanjenja profitnih marži, povećane konkurencije i promjene strukture tržišta.

Trgovci su prisiljeni apsorbirati dio troškova kako bi zadržali konkurentne cijene, što negativno utječe na njihove profite. Diskontni lanci poput Lidla dobivaju na važnosti zbog pristupačnosti, što tjera ostale trgovce na prilagodbu. Manje trgovine i lokalni poduzetnici suočavaju se s većim rizikom zatvaranja zbog nemogućnosti prilagodbe cijenama ili opskrbnom lancu.

Inflacija zato predstavlja značajan izazov za trgovinski sektor, mijenjajući potrošačke navike i poslovne strategije. Premda se neki trgovci uspješno prilagođavaju kroz inovacije i ponudu povoljnijih opcija, visoke cijene energije, poreza i uvoznih proizvoda ostaju glavne prepreke za stabilnost sektora.

Visok PDV kao opterećenje

Hrvatska ima jednu od najviših stopa poreza na dodanu vrijednost (PDV) u Europskoj uniji, što je ključno opterećenje za sektor trgovine i usluga. Standardna stopa od 25 posto jedna je od najviših u EU, dok se snižene stope od 13 posto i 5 posto primjenjuju samo na određene kategorije proizvoda i usluga. Ovo porezno opterećenje ima duboke implikacije na cijene, konkurentnost i ponašanje potrošača.

Posebno je problematično kad se stopa PDV-a u Hrvatskoj usporedbi s ostalim članicama EU.

Prosječna standardna stopa PDV-a u EU iznosi oko 21 posto, što Hrvatsku smješta u vrh ljestvice. Višu stopu imaju samo Mađarska (27 posto) i nekoliko drugih zemalja s 25 posto, poput Danske, Finske i Švedske. U bogatoj Švicarskoj taj postotak iznosi samo 8 posto.

Hrvatska koristi niže stope od 13 posto za određene prehrambene proizvode, lijekove, turističke usluge i slično, dok se stopa od 5 posto primjenjuje na osnovne prehrambene proizvode, primjerice kruh, mlijeko i lijekove. Međutim, čak i uz te olakšice, ukupni porezni teret ostaje visok u usporedbi s ostalim članicama EU.

Visoki PDV ima višestruki negativan utjecaj na trgovinu i usluge, pogoršavajući učinke inflacije i ograničavajući rast sektora. Prije svega utječe na povećanje cijena za krajnje potrošače, utječe na smanjenje potrošnje i radi veliki pritisak i na trgovačke lance te dobavljače.

Trgovački lanci i pružatelji usluga moraju naime u konačne cijene uključiti PDV, što čini proizvode i usluge skupljima za potrošače. Posebno je to problematično u kontekstu prehrambenih proizvoda, gdje povećanje cijena osnovnih dobara neproporcionalno pogađa kućanstva s nižim primanjima.

Visoke cijene proizvoda s visokim PDV-om rezultiraju smanjenjem potrošnje, osobito među građanima s ograničenim budžetom. Potrošači se pri tom okreću jeftinijim opcijama poput privatnih robnih marki i diskontnih trgovina.

Trgovci često preuzimaju dio tereta PDV-a kako bi ostali konkurentni, što smanjuje njihove profitne marže. Dobavljači također osjećaju pritisak jer se trgovci sve češće odlučuju za jeftinije alternative.

Visok PDV ima širi učinak na konkurentnost hrvatskog tržišta, osobito u kontekstu otvorenog europskog tržišta i kao takav je prepreka konkurentnosti. Visoke porezne stope odvraćaju strane ulagače od ulaska na hrvatsko tržište, dok domaći trgovci imaju ograničen prostor za širenje poslovanja.

U usporedbi s državama poput Slovenije (22 posto PDV-a) ili Austrije (20 posto), Hrvatska se suočava s izazovima zadržavanja konkurentnosti u regiji. Visok PDV potiče rast sive ekonomije, gdje se roba i usluge često prodaju bez odgovarajuće fiskalizacije kako bi se izbjegao porez. Sivo tržište posebno je prisutno u sektoru malih trgovaca i pojedinih uslužnih djelatnosti.

Uvođenje reformi u porezni sustav moglo bi zato značajno smanjiti teret za trgovački sektor i potaknuti potrošnju. Ključni prijedlozi uključuju tako smanjenje standardne stope PDV-a, proširenje primjene sniženih stopa te bolja fiskalizacija i samim time bolja borba protiv sive ekonomije.

Postupno smanjenje standardne stope sa sadašnjih 25 posto na 23 posto ili manje moglo bi povećati kupovnu moć građana. Ovo bi također poboljšalo konkurentnost Hrvatske u odnosu na susjedne zemlje.

Proširenje stope od 13 posto na širi spektar prehrambenih proizvoda i osnovnih usluga moglo bi olakšati pritisak na potrošače. Primjena najniže stope (5 posto) na dječje proizvode, higijenske potrepštine i energente dodatno bi pomogla ranjivim skupinama.

Povećanje transparentnosti i kontrola fiskalnih računa mogli bi smanjiti gubitke državnog proračuna i stvoriti prostor za porezne olakšice.

Visok PDV u Hrvatskoj tako predstavlja ključnu prepreku za razvoj sektora trgovine i usluga, posebice u kontekstu visokih cijena i inflacije. Premda je porezni sustav učinkovit iz perspektive proračunskih prihoda, njegov učinak na konkurentnost, potrošnju i dostupnost osnovnih dobara izaziva ozbiljne ekonomske i socijalne posljedice. Uvođenje reformi moglo bi značajno ublažiti ovaj problem, ali zahtijeva političku volju i široki društveni konsenzus.

Neradne nedjelje i njihov utjecaj na sektor

Zakon o neradnim nedjeljama, uveden u Hrvatskoj u 2023. godini, izazvao je žestoke rasprave među trgovcima, ekonomskim stručnjacima i potrošačima. Cilj ove mjere bio je osigurati slobodan dan za zaposlenike u trgovinama, ali njezine posljedice su dalekosežne, posebno za male trgovce i lokalne zajednice. Dok veliki trgovački lanci relativno lakše podnose gubitak jednog radnog dana, manji subjekti bore se s gubitkom prihoda i konkurentnosti.

Prema odredbama Zakona o trgovini, trgovinama je dopušteno raditi 16 nedjelja godišnje, najčešće tijekom ljetne turističke sezone, dok su ostale nedjelje neradne. Ova regulacija obuhvaća sve trgovce osim onih koji posluju u sklopu benzinskih postaja, kolodvora, zračnih luka i sličnih iznimaka.

Namjera zakona bila je osigurati bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života zaposlenika u trgovinama, kao i ograničiti „prekomjerni“ rad trgovina u korist obitelji i zajedničkog vremena.

No mjera se često kritizira kao nepraktična, posebno u kontekstu turističke ekonomije Hrvatske, gdje je upravo nedjelja često dan s najvećim prometom.

Manje trgovine i lokalni poduzetnici najviše su pogođeni ovom mjerom. Njihov opstanak ovisi o svakoj prodajnoj prilici, a gubitak nedjelje kao dana za trgovinu ima nekoliko negativnih posljedica.

Male trgovine često generiraju značajan dio tjednog prometa upravo tijekom vikenda. Neradne nedjelje smanjuju promet i potencijalne prihode.

Veliki lanci, poput Lidla i Kauflanda, prilagodili su se ovom zakonu produljenjem radnog vremena subotom ili uvođenjem digitalnih platformi za narudžbe. Mali trgovci nemaju iste resurse za takve prilagodbe, što povećava njihovu nepovoljnu poziciju.

Potrošači su prisiljeni planirati veće kupovine tijekom radnog tjedna ili subotom, što često vodi prema velikim trgovačkim centrima, umjesto lokalnim trgovinama koje ih zbog toga jako gube.

Reakcije javnosti na neradne nedjelje bile su podijeljene. Većina potrošača izražava nezadovoljstvo zbog ograničenja koja utječu na njihove navike kupovine, osobito oni koji rade tijekom tjedna i nemaju vremena za kupovinu subotom. Dio potrošača ipak podržava mjere iz perspektive poboljšanja uvjeta za radnike.

Većina radnika u trgovini pozitivno gleda na neradne nedjelje jer dobivaju više vremena za odmor i obitelj. Međutim, neki radnici ističu da niža aktivnost nedjeljom može rezultirati smanjenjem broja radnih sati ili čak otpuštanjima.

Posebno je upitno donošenje zakona o neradnoj nedjelju u vezi toga što je Hrvatska turistička zemlja, s visokim udjelom turističkog sektora u BDP-u, također preko 20 posto. Hrvatska je izrazito turistički orijentirana zemlja, a turistička sezona značajno ovisi o fleksibilnosti radnog vremena u trgovinama. Neradne nedjelje posebno pogađaju obalne regije i turističke destinacije gdje je nedjelja dan s najvećom posjećenošću trgovinama.

Turisti često koriste nedjelju za kupovinu suvenira, prehrambenih proizvoda i drugih potrepština, a zatvorene trgovine smanjuju njihovu potrošnju. Veći trgovački centri, koji često nude širok asortiman, uspijevaju privući turiste u odobrenih 16 radnih nedjelja, dok manji trgovci gube prednost.

Kako bi se ublažio negativan utjecaj neradnih nedjelja, razmatraju se različiti prijedlozi. Fleksibilnija regulacija, daljnja digitalizacija i online prodaja ili produženje radnog vremena subotom neki su od njih.

Uvođenje iznimki za sezonske regije ili male poduzetnike moglo bi pomoći očuvanju lokalne trgovine, osobito u turističkim destinacijama. Omogućavanje slobodnog izbora trgovcima da odluče koje nedjelje će raditi tijekom godine.

Razvoj e-trgovine može djelomično nadomjestiti gubitak fizičke prodaje nedjeljom. Manji trgovci trebaju veći pristup subvencijama za razvoj digitalnih rješenja. Trgovci već koriste ovu mjeru kako bi kompenzirali nedjelje, no to često dovodi do prekomjernog opterećenja radnika subotom.

Neke su se lokalne sredine pobunile protiv novog zakona i zaobišle ga – proglasivši sajamske dane, kao što je to napravio Varaždin.

Grad Varaždin odlučio je zaobići zakon o neradnim nedjeljama proglašavanjem svih nedjelja i blagdana do kraja 2024. godine sajamskim danima. Ovaj potez temelji se na postojećim zakonskim mogućnostima koje omogućuju rad trgovinama u sklopu javnih manifestacija. U suradnji s Turističkom zajednicom, grad je opravdao ovu odluku željom za povećanjem turističke i kulturne ponude, potaknut uspjehom manifestacija poput Špancirfesta i Adventa.

Sajamski dani obuhvaćaju 50 nedjelja i 11 dodatnih dana blagdana, omogućujući rad kioscima i trgovinama na otvorenom u okviru manifestacija poput “Proljeća u Varaždinu,” “Ljeta u Varaždinu” te drugih događanja koja traju gotovo cijele godine. Grad je naveo kako ovakva praksa doprinosi turističkom rastu, koji je u 2023. porastao za 21 posto u usporedbi s prethodnom godinom​.

Ovakva interpretacija zakona izazvala je kontroverze jer neki smatraju da podriva svrhu regulacije neradnih nedjelja, dok drugi ističu da pomaže lokalnom gospodarstvu i turizmu. Ovaj model koristi se i u drugim gradovima, ali Varaždin je postao jedan od najistaknutijih primjera zbog svoje sustavne primjene na sve nedjelje i blagdane.

Iako neradne nedjelje imaju plemenitu namjeru poboljšanja kvalitete života zaposlenika, njihov utjecaj na male trgovce i lokalne zajednice iznimno je negativan. Regulacija se mora zato bolje prilagoditi specifičnostima hrvatskog tržišta, osobito u turističkim regijama i kod malih poduzetnika. S obzirom na rast digitalne trgovine, ovaj zakon također treba uzeti u obzir mogućnosti koje donosi modernizacija sektora.

Mali trgovci izrazito nezadovoljni

Ustavni sud RH je u veljači 2024. godine odbacio prigovor predlagatelja koji su osporavali ustavnost Zakona o trgovini koji propisuje da je većina nedjelja tijekom godine neradna, odnosno prigovor nije razmatrao.

Članovi Udruge trgovaca i obrta hrvatskih proizvoda i suvenira su potom poručili kako je odluka Ustavnog suda o (ne)radu trgovina nedjeljom politička i neustavna te ocijenili da otežava opstanak i poslovanje malih obrta i obiteljskih trgovina. To se prema njihovom mišljenju posebno odnosi upravo na štandove, suvenirnice, t-shirt shopove i srodne oblike poslovanja.

Zdravko Gojanović, predsjednik spomenute udruge, istaknuo je da mali obrti ovise o sto do 150 sezonskih dana dok su ostatak vremena zatvoreni.

“Sad se od nas traži da budemo zatvoreni još 30-ak dana jer od 1. travnja do 11. studenog imamo uglavnom sve praznike i s nedjeljama imamo 33, 34 neradna dana i tih 16 nedjelja koje su kao nekakva milostinja da se odradi sezona.”, rekao je Gojanović ocjenjujući situaciju kao neodrživu i katastrofalnu.

“Mi smo turistička zemlja, bavimo se turizmom i on je jedna od grana koja hrani ovu zemlju. Nismo mi krivi što su političari i ekonomisti doveli zemlju u situaciju da isključivo ovisi o turizmu, a smatramo da naša branša pridonosi jednako kao ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Ista je slika u Rovinju, Poreču, Trogiru i u Dubrovniku.”, naveo je na press konferenciji Gojanović.
Gojanović je naveo kako su obrti diskriminirani jer većina javnosti i političari pod trgovinom smatraju većinom trgovine prehrambenih proizvoda.

Na konferenciji kojom su se usprotivili odluci Ustavnog suda zatražili su da im se omogući pravo na rad ‘koje im je garantirano Ustavom’ te da o radnim i neradnim nedjeljama samostalno donose odluke, kao samozaposleni obrtnici, a ne da se uništavaju.

Predsjednik ceha trgovaca Splitsko – dalmatinske županije Ivica Čudina tom prilikom je zaključio da će se broj trgovaca smanjiti jer ih zakon uništava i još se jednom pozvao na ustavno pravo na rad.

Studenac preuzeo zagrebački i slovenski lanac trgovina

Godina 2024. bila je najdinamičnija za Studenac. Možemo i reći – da je trgovački sektor bio u znaku Studenca zbog provedenih poslovnih odluka koje će se odraziti, ne samo na ovaj značajni sektor i samu kompaniju, već i na cjelokupno gospodarstvo, tako da mu se posvećuje i značajan dio ovog drugog broja Poslovnog imenika. Polovicom godine je objavljeno iz tvrtke da planira preuzeti 36 trgovina zagrebačkog lanca Decentia i tako nastaviti strategiju širenja uključivanjem lokalnih i regionalnih trgovačkih lanaca u svoju mrežu.

U priopćenju se navelo kako će po završetku procesa, kojeg je trebala potvrditi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Studenac ojačati svoju poziciju u kontinentalnoj Hrvatskoj, posebice u Zagrebu, gdje će biti dostupan kupcima na više od 130 lokacija.

Decentia je zagrebački trgovački lanac osnovan 2001. godine koji je 2023. godine ostvario prihod veći od 34 milijuna eura, a prosječna veličina njegove prodajne površine trgovina je 110 četvornih metara. Studenac je tom akvizicijom više nego utrostručio broj svojih trgovina od 2018. godine.

Naime do kraja 2023. tvrtka je upravljala s 1.265 trgovina diljem Hrvatske i tako uspostavila snažnu prisutnost u lokalnim zajednicama, od urbanih središta, poput Zagreba i Splita, do ruralnih područja s nižom gustoćom naseljenosti, što ju čini posebno konkurentnom u odnosu na druge.

Potom je iz kompanije objavljeno u kolovozu 2024. godine da je Studenac dobio 40 milijuna eura dugoročnog zajma od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za akviziciju dodatnih odabranih maloprodajnih lanaca hrane i za buduća ulaganja, objavila je banka na službenim stranicama, dok je ukupni trošak cijelog projekta 80 milijuna eura.

Projekt Studenca ocijenjen je konkurentnim jer ima za cilj poboljšati operativnu učinkovitost, performanse i opseg poslovanja tvrtke preuzimanjem odabranih maloprodajnih lanaca hrane i uvođenjem inovativnih rješenja za digitalizaciju i automatizaciju u različitim poslovnim područjima. Projekt je ocijenjen i kao održiv.

„Projekt će podržati poboljšanja energetske učinkovitosti trgovina uvođenjem visokoučinkovite rasvjete, klimatizacije i rashladne opreme u postojećim i novim trgovinama.“, navedeno je u objavi.

Trgovački lanac Studenac sredinom srpnja je izvijestio kako namjerava preuzeti slovenski maloprodajni lanac Kea te tako proširiti se i na međunarodno tržište. Ugovor o kupoprodaji između Studenca i sadašnjeg vlasnika lanca Kea već je tada bio potpisan te se za zaključenje transakcije čekalo odobrenje Slovenske agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Slovenski maloprodajni lanac Kea, sa sjedištem u gradu Šentjuru, u svojoj mreži broji 31 trgovinu na području Celja, Maribora, Prekmurja i Primorja. Prošle 2023. godine, Kea je ostvarila prihod od gotovo 50 milijuna eura.

Potom u rujnu 2024. godine, nakon službenog odobrenja slovenske agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, objavljeno je da Studenac preuzima slovenski lanac trgovina Kea. Taj strateški iskorak Studenca početak je širenja poslovanja tvrtke na inozemno tržište, nakon kontinuiranog rasta u Hrvatskoj u proteklih šest godina.

Maloprodajnu mrežu lanca Kea čine 32 trgovine na području Celja, Maribora, Prekmurja i Primorja, prosječne veličine 250 četvornih metara. Sjedište Kee je u gradu Šentjuru, a u 2023. ova je tvrtka ostvarila prihod od gotovo 50 milijuna eura, izvijestili su u priopćenju iz Studenca.

„Ulazak na slovensko tržište je logični prvi korak Studenca kojim izlazi van granica Hrvatske, unutar kojih uspješno posluje više od 30 godina. Studenac i Kea dijele iste vrijednosti, a poznavanje tržišta i uspjesi koji su obilježili dosadašnji rast obiju tvrtki temelj su za daljnji razvoj, na ponos zaposlenicima i kupcima. Ovim iskorakom otvaramo nove prilike za jačanje tržišta maloprodaje u Sloveniji i sigurni smo da će nam donijeti izvrsne rezultate. Drago nam je što slovenskom tržištu imamo priliku predstaviti svoju poslovnu filozofiju utemeljenu na pozicioniranju potrošača u središte svega što činimo, kao i nova iskustva, inovacije i posebno osmišljene linije proizvoda koje prate potrebe modernog kupca.“, naveo je prilikom objave o preuzimanju Michal Senczuk, predsjednik Uprave Studenca.

Iskustvo u integraciji manjih lanaca u mrežu Studenca jamči da će i uključivanje lanca Kea biti uspješan proces, smatraju u Studencu na osnovu dosadašnjih preuzimanja devet većih i niza manjih lanaca u Hrvatskoj.

Naime, Studenac zasniva svoju strategiju rasta na snažnom organskom rastu i pridruživanju manjih lokalnih i regionalnih lanaca maloprodaje svojoj mreži. Tako je od 2018. povećao svoju mrežu s 385 trgovina primarno rasprostranjenih na području Dalmacije na više od 1.250 trgovina diljem zemlje, što ga čini lancem maloprodaje s najvećim brojem trgovina u Hrvatskoj.

Iz Studenca su prilikom preuzimanja istaknuli da će u procesu integracije i daljnjeg razvoja lanca Kea pažljivo osluškivati potrebe slovenskog tržišta kako bi ispunili očekivanja zaposlenika i kupaca. Istovremeno se obvezuju u Hrvatskoj činiti isto, kao i nastaviti učvršćivati svoj jedinstven ‘proximity’ koncept trgovina, ističući povjerenje zaposlenika, kupaca te kvalitetu ponude i usluge kao prioritete u poslovanju.

Studenac na Zagrebačkoj burzi … zamalo

Trgovački lanac Studenac potom je u studenom 2024. godine najavio svoj izlazak na Zagrebačku burzu (ZSE), što je trebao biti značajan korak za razvoj tvrtke i cijelog maloprodajnog sektora u Hrvatskoj. Ova odluka simbolizira prelazak s tradicionalnih poslovnih modela prema modernom financiranju i transparentnosti. Studenac je već vodeći trgovački lanac prema broju trgovina u Hrvatskoj, a ulazak na burzu dao bi mu priliku za širenje poslovanja i jačanje konkurentnosti.

Studenac je odlučio izaći na Zagrebačku burzu iz nekoliko ključnih razloga, a to su prije svega prikupljanje kapitala za širenje, veća transparentnost i profesionalizacija poslovanja, konsolidacija tržišta i jačanje pozicije u regiji.

Jedan od glavnih ciljeva izlaska na burzu je prikupljanje dodatnog kapitala za daljnje širenje mreže trgovina, modernizaciju infrastrukture i uvođenje novih tehnologija. Studenac već godinama provodi strategiju akvizicije manjih trgovina, a dodatna sredstva omogućila bi ubrzanje ovog procesa.

Javna ponuda uključila je do 24.066.667 novih dionica i do 31.103.927 postojećih dionica, što je ukupno 55.170.594 dionica i predstavlja 35 posto temeljnog kapitala društva nakon IPO-a (Inicijalne javne ponude). U tvrtki su naveli kako je ponuda usmjerena prema malim ulagateljima i institucionalnim ulagateljima u Hrvatskoj i Poljskoj, kvalificiranim institucionalnim kupcima u SAD-u te odabranim međunarodnim institucionalnim ulagateljima u drugim određenim jurisdikcijama u skladu s prospektom.

Raspon cijena dionica ponuđenih institucionalnim ulagateljima postavljen je između 13,60 i 14,40 poljskih zlota te između 3,14 i 3,32 eura po dionici. Nalozi za kupnju od malih ulagatelja u Hrvatskoj i Poljskoj prihvaćat će se tako po maksimalnoj cijeni od 14,40 zlota, odnosno 3,32 eura po dionici. Mali ulagatelji mogli su upisati dionice društva od 20. studenog do 27. studenoga 2024. do 14:59 sati po srednjoeuropskom vremenu (CET).

“Objava inicijalne javne ponude važan je korak na putu Studenca prema Zagrebačkoj i Varšavskoj burzi. Studenac je jedan od najbrže rastućih maloprodajnih lanaca u srednjoj i istočnoj Europi, s dokazanim poslovnim modelom kojeg potvrđuju snažni financijski rezultati sa značajnim rastom prihoda i razvojem poslovanja na atraktivnim tržištima.”, ocijenio je tijekom najave ponude Michal Senczuk, predsjednik Uprave Studenca.

Kako je dodao, od 2018. godine, Studenac je više nego utrostručio broj trgovina u svojoj mreži, na više od 1.400 lokacija u Hrvatskoj i Sloveniji, a cilj je da do kraja 2028. u vlastitoj mreži broji 3.400 trgovina.

“Studenac namjerava nastaviti svoj organski rast otvaranjem novih trgovina te i dalje provoditi svoju uspješnu strategiju konsolidacije tržišta preuzimanjem drugih tržišnih igrača u Hrvatskoj i Sloveniji. Sredstva prikupljena izdanjem novih dionica namjeravamo koristiti za nastavak financiranja takvog dinamičnog rasta i jačanje financijskog profila društva. Cilj menadžmenta je povećati prihod Grupe za približno 30 posto u 2024., u odnosu na 2023. godinu, s prosječnom godišnjom stopom rasta od 25 do 30 posto u srednjoročnom razdoblju.”, istaknuo je u vezi plana za tvrtku.

Ranije je objavljeno da društvo namjerava prikupiti bruto priljev od okvirno 80 milijuna eura izdanjem novih dionica u sklopu ponude kako bi financirali daljnji dinamičan rast poslovanja, uključujući akvizicije i širenje mreže trgovina, kao i smanjili zaduženost mjerenu omjerom prilagođenog neto duga/EBITDA.

Ponuda je uključivala izdavanje novih dionica i prodaju postojećih dionica od strane pojedinih postojećih dioničara društva, odnosno Polish Enterprise Fund VIII (PEF VIII), kojim upravlja Enterprise Investors, jedan od najvećih private equity fondova u srednjoj i istočnoj Europi, a koji trenutačno ima otprilike 90,08 posto dionica te od strane manjinskih dioničara koji drže približno 9,16 posto dionica. Oko 0,76 posto dionica drže drugi dioničari, uključujući članove Uprave, koji neće prodavati dionice u ponudi.

Kao tvrtka prisutna na burzi, Studenac se trebao i obvezati na višu razinu transparentnosti i odgovornosti prema dioničarima i javnosti, što bi povećalo njegov kredibilitet i povjerenje investitora.

Hrvatski maloprodajni sektor prolazi kroz proces konsolidacije, gdje manji trgovci nestaju ili se pridružuju većim lancima. Studenac vidi izlazak na burzu kao priliku da učvrsti svoju poziciju lidera u segmentu kvartovskih trgovina. Izlazak na burzu ne samo da osigurava sredstva za domaći rast, već otvara mogućnost za širenje na regionalna tržišta poput Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Odluka o izlasku na Zagrebačku burzu imala je potencijal donijeti višestruke koristi za sam trgovački lanac, ali i za cijelo tržište kapitala u Hrvatskoj.

Ulazak na burzu često povećava tržišnu vrijednost poduzeća, što omogućava lakše pregovaranje o budućim akvizicijama i partnerstvima. Kao trgovačko poduzeće na burzi, Studenac bi dodatno privukao domaće i strane investitore, čime bi doprinosio i razvoju hrvatskog tržišta kapitala, koje je relativno malo u usporedbi s drugim zemljama EU.

Izlazak Studenca na burzu mogao bi potaknuti i druge trgovačke lance, poput Konzuma ili Tommyja, da razmotre slične poteze, čime bi se povećala dinamika na Zagrebačkoj burzi. Kapital dobiven od burzovnog tržišta omogućava tvrtki da investira u održivost, digitalizaciju i inovacije, što je sve važnije u suvremenoj maloprodaji.

Iako izlazak na burzu ima brojne prednosti, Studenac se također suočava s određenim rizicima i izazovima, kao što su nestabilnost tržišta kapitala, veća transparentnost, rizik od nedovoljnog interesa investitora i daljnjom konkurencijom.

Zagrebačka burza suočava se s niskom likvidnošću i malim brojem aktivnih ulagača, što može ograničiti uspješnost inicijalne javne ponude (IPO). Status javne tvrtke zahtijeva redovito izvještavanje o financijskom stanju i poslovnim odlukama, što povećava administrativni teret i otvara mogućnost za kritiku dioničara.

Ako se tržište kapitala pokaže nezainteresiranim za dionice Studenca, tvrtka bi mogla imati poteškoća u ostvarivanju svojih planova. S prikupljenim kapitalom Studenac bi morao jasno definirati strategiju ulaganja kako bi ostao konkurentan u odnosu na velike igrače poput Lidla, Kauflanda i Konzuma, koji imaju značajne resurse.

Odustajanje u zadnji čas

Izlazak Studenca na burzu imao bi širi utjecaj na sektor maloprodaje u Hrvatskoj, a prije svega jačanje povjerenja u sektor, poticanje inovacija te utjecaj na konkurente.

Ulazak trgovca poput Studenca na burzu pokazao bi zrelost i potencijal maloprodajnog tržišta, što bi mogao privući dodatne investicije u sektor. Pristup kapitalu omogućio bi Studencu ulaganje u nove tehnologije, poput automatizacije procesa, e-trgovine i održivih praksi, što može postaviti standarde za cijeli sektor. Ostali trgovački lanci mogli bi se osjećati prisiljeni dodatno ulagati u modernizaciju kako bi ostali konkurentni pred inovacijama koje Studenac može omogućiti zahvaljujući dodatnim sredstvima.

Izlazak trgovačkog lanca Studenac na Zagrebačku burzu predstavio bi zato značajan korak u njegovoj transformaciji u modernu i konkurentnu tvrtku. Prikupljeni kapital omogućio bi daljnje širenje, inovacije i prilagodbu suvremenim trendovima u maloprodaji. Premda postoje izazovi vezani za nisku likvidnost domaćeg tržišta kapitala i visoka očekivanja dioničara, ovaj potez imao bi potencijal za dugoročno jačanje pozicije Studenca i poticanje razvoja sektora maloprodaje u Hrvatskoj.

No u zadnjih par dana studenog 2024. godine Studenac Grupa je izvijestila da u dogovoru s većinskim vlasnikom zaustavlja postupak inicijalne javne ponude (IPO) svojih dionica ‘zbog nepovoljnih tržišnih okolnosti’.

Predsjednik Uprave Studenca, Michał Senczuk, naveo je kako su tijekom brojnih razgovora i sastanaka hrvatski, poljski i međunarodni ulagatelji pokazali ozbiljno zanimanje za poslovni model Studenca, poštovanje prema ostvarenom dinamičnom rastu i podršku daljnjem planiranom širenju.

“Ipak, zbog izazovnih okolnosti na tržištu kapitala, s našim većinskim vlasnikom, odlučili smo zaustaviti IPO dionica Studenca.”, istaknuo je i zahvalio svim ulagateljima koji su im ukazali povjerenje tijekom procesa, prenio je portal Financije.hr.

“I dalje čvrsto stojimo uz našu strategiju i razvojni smjer, predani stvaranju vrijednosti za naše zaposlenike, ulagatelje i ostale dionike. Planiramo nastaviti s organskim rastom Studenca, odnosno otvaranjem novih trgovina kao i dosadašnju uspješnu strategiju konsolidiranja tržišta akvizicijama drugih kompanija u Hrvatskoj i Sloveniji.”, dodao je Senczuk.

Također je kazao da je moguće da će se u budućnosti, u trenutku povoljnijih tržišnih okolnosti, vratiti planovima inicijalne javne ponude i uvrštavanju dionica Studenca na burzu.

Tranzicija u vezi prevladavanja globalnih i lokalnih izazova

Trgovina i usluge ključni su sektori hrvatskog gospodarstva, koji doprinose kako rastu bruto domaćeg proizvoda, tako i zapošljavanju velikog broja građana. Međutim, sektor se suočava s nizom izazova koji značajno oblikuju njegove performanse i dinamiku.

Hrvatska trgovina i usluge nalaze se u razdoblju tranzicije, suočene s globalnim i lokalnim izazovima. Premda sektor pokazuje otpornost i sposobnost prilagodbe, ključne promjene u poreznoj politici, zakonodavstvu i poslovnim strategijama bit će neophodne za održiv rast i konkurentnost. Uspješni potezi, poput izlaska Studenca na burzu i inovacija u ponudi trgovaca, trebaju postati inspiracija za širi napredak u sektoru.

Uz odgovarajuće reforme i strateške odluke, sektor trgovine i usluga može nastaviti igrati ključnu ulogu u gospodarskom razvoju Hrvatske, osiguravajući stabilnost, inovativnost i kvalitetu života za sve građane.

U budućnosti, sektori trgovine i usluga u Hrvatskoj imat će priliku za daljnji rast, ali će biti važno uložiti u tehnologiju, inovacije i ljudske resurse kako bi mogli konkurirati na domaćem i međunarodnom tržištu. Pružanje vrhunskog korisničkog iskustva, održivost i prilagodljivost novim trendovima predstavljat će ključne faktore za održivi razvoj ovih sektora.

Na temelju dostupnih podataka iz izvora bonitetne kuće CompanyWall, ovo je tablica s ključnim financijskim pokazateljima za glavne trgovačke lance u Hrvatskoj. Podaci obuhvaćaju prihode, dobit i broj zaposlenih za 2023. godinu, gdje su podaci bili dostupni.